”Nepoznati dječak” je došao u ruke divne porodice. Svijetu treba i lijepih priča usred svih loših vijesti. Ovo je jedna takva priča.
2014. godine četveročlana je porodica iz Oklahome odlučila da je spremna na posvajanje djece. Par Todd i Amy su već imali sina i kćer, ali su htjeli još jedno dijete. Odmah su se prijavili za posvojitelje, a Bog je učinio sve ostalo.
25.11. porodica je dobila hitan poziv od socijalne službe da dođu potpisati neke papire. Pakirali su se za izlet za Dan zahvalnosti pa su mislili doći kasnije, ali su iz službe jasno naglasili da moraju doći odmah.
Amy je ostavila muža s djecom, a ona je otišla vidjeti o čemu je riječ. Todd joj je prije odlaska pokazao vijest na televiziji od novorođenom dječaku koji je ostavljen u lokalni hitni centar s tek odrezanom pupčanom vrpcom koja nije bila ni privezana. Majka mu je bila beskućnica te se nije mogla brinuti za njega.
Par je posumnjao da ih možda zovu zbog tog djeteta, ali su ubrzo odbacili tu misao.
Kada je Amy stigla u agenciju dočekale su ju suze. Rekla je: „Mogla sam vidjeti da su svi plakali te ih je zanimalo gdje je Todd. Bojala sam se da je nešto pošlo po krivu s našim papirima, a kada sam pitala je li sve u redu, oni su mi dali komad papira na kojem su bile isprintane vijesti: ‘Žena je ostavila novorođenče u klinici u Tulsi.’“
Da, bilo je to ono dijete koje joj je Todd spomenuo.
Tada je Amy čula najljepšu rečenicu ikada: „Ne morate više ništa potpisati. Čeka vas na intenzivnoj. Vaš je.“
Amy je bila presretna, napokon su dobili bebu. Amy je shvatila da je to bilo pravo čudo od Boga.
Rekla je: „Zato su plakali i bili emocionalni – svjedočili su Božjem djelu. Čak i sada se naježim kada se sjetim tog trenutka. Još smo iznenađeni što nas je Bog izabrao kao njegove roditelje.“
Amy je kod kuće posjela muža i djecu, rekla im da su im planovi otkazani i da ih u bolnici čeka njihov novi sin.
Porodica je odmah požurila u bolnicu i nakon kratkog čekanja su napokon ugledali svog sina.
Amy se prisjetila: „Kada smo došli do njega, znali smo da je naš. Bio je savršen. Nije bio najzdravija beba, ali je bio pravi borac. Na narukvici mu je pisalo ‘nepoznati dječak’ što nam je slomilo srce, ali nije tako dugo ostalo.“
Djeca su mu odmah ukrasila sobu naljepnicama i crtežima. Porodica je provela iduću sedmicu dana s njim na intenzivnoj njezi te su se pripremali za povratak kući. U jednom trenutku je medicinska sestra pomislila da beba pokazuje simptome odvikavanja, ali je na kraju ispalo da je postao nervozan kada je porodica morala na trenutak otići kući po nešto.
Dječak je stigao kući s porodicom nekoliko dana kasnije.
Proces posvajanja bio je vrlo težak i mukotrpan, a Amy je ohrabrila sve posvajatelje da ne odustaju i da ne posustaju, da će biti teško i naporno, ali da je vrijedno borbe i muke.
Amy je zaključila divnu priču svoje porodica riječima: „W je zaista poseban. On je najzdraviji, najveseliji, najrazigraniji 2-godišnjak. Donio je jako puno radosti i zabave u našu porodicu. Bog je pomaknuo jako velike planine kako bi nas stavio na ovaj put. To je predivan podsjetnik da je Božji plan bolji nego smo ikada mogli zamisliti. Želimo da svi ljudi, koji su se molili za njega, znaju da su im molitve uslišane prije nego su ih oni uopće izgovorili. Bog ima velike planove za našeg malenog zvrka te smo presretni što imamo priliku biti uz njega.“