”Danas sam ostavila svog muža. Spakovala sam naše 4 djece, napisala oproštajno pismo…”

„Spakovala sam naše 4 djece, napisala oproštajno pismo i 3 sata vozila do hotela. Danas sam ostavila svog muža.

Suprug i ja redovito odlazimo bračnom savjetniku. Nije pomoglo.

Ali nije kao što mislite. Moj je muž jako marljiv radnik, hobiji mu se vrte oko posla, razgovori mu se vrte oko posla.

No on je izgorio.

Dani se pretvaraju u tjedne, koji se pretvaraju u mjesece, koji se pretvaraju u godine. Točnije, 10 godina.

Deset godina strašnog rada i dolaska kući u kojoj i ljudi i životinje ovise o tebi, ne samo za materijalnu, nego i emocionalnu, fizičku i duhovnu podršku.

Nema slobodnih dana. Nema odmora. To se ne može kada vodite svoj posao i vodite porodicu.

Zašto ovo dijelim?

Zato što mi je, pored odnosa s Gospodinom, najvažniji moj odnos s mužem.

Zato što nije popularno porukama hvaliti muškarce.

Zato što većina žena koluta očima kada netko kaže da ocu treba odmora.

Ali to je istina.

Muškarcima trebaju trenuci odmora i osvježenja.

Pogotovo kada na svojim širokim ramenima nose teret porodice.

Zato sam danas ostavila svog muža.

Spakovala sam četiri uzbuđena klinca, napisala mu oproštajno pismo i zaželjela mu zasluženi odmor. Sutra ćemo se vidjeti. Vozila sam tri sata u suprotnom smjeru… jer volim svog muža a on treba, zapravo, zaslužuje odmor, jednako kao i ja.

Jer na kraju krajeve djeca će otići, netko će preuzeti posao, i ostat će samo nas dvoje. No da bi se to dogodilo, mora zakočiti da se ne bi slomio.

Naši muževi nisu krhki, ali se umore i istroše. Volite ih pravo.“

error: Zabranjeno kopiranje sadržaja bez dozvole portala