John i njegovi prijatelji su se „zabavljali“ u lokalnom parku u Missouriju. No tada je led pod njima popustio te su sva trojica pala u ledenu vodu.
Johnovi su prijatelji uspjeli izaći iz vode, ali on nije imao tu sreću. Bio je u vodi 15 minuta prije nego je spašen.
U bolnici, medicinski je tim već bio izvodio oživljavanje nad dječakom preko pola sata. No ništa nije djelovalo. Bili su spremni proglasiti smrt.
No tada je Joyce stigla.
„Kada sam ušla u sobu stavila sam svoje ruke na njegova stopala, bila su hladna i siva te sam znala da više nije sa mnom“, rekla je, „Počela sam se moliti na glas i preklinjati Boga da mi vrati sina, zazivala sam i Duha Svetoga“.
Joyce je čekala 17 godina za posvojenje svog sina iz Guatemale. Sada je bila suočena s mogućnošću da ga izgubi.
Joyce smatra da se mogla tako moliti jer je išla na proučavanje Biblije koje je vodila Beth Moore. Proučavanje se vodi izjavom: „Vjerujem da je Bog ono što kaže da je i vjerujem da On može činiti ono što kaže da može činiti.“ Joyce se priključila toj grupi kratko prije nesreće.
Dok se molila nad tijelom svoga sina dogodilo se čudo.
Čim se Joyce počela moliti, Johnov se puls vratio. Medicinske sestre nisu mogle vjerovati.
Čim mu se puls vratio osoblje je počelo žurno raditi na njemu. No, liječnici su upozorili da opasnost nije prošla.
Čak i ako preživi, smatrali su da će John ostati „biljka“. Snimke su pokazivale znatna oštećenja mozga. Joyce je poštovala njihova stručna mišljenja, no svoju je vjeru stavila u Boga.
Godinama kasnije, John je potpuno zdrav.
„Bog ga je potpuno izliječio“, rekla je Joyce, „Odličan je učenik, igra košarku te je jako dobar igrač na utakmicama. Bog je bio tako dobar i čudesan u svemu što je učinio.“
John se ne sjeća svih detalja nesreće. No zna koliko je bio blizu smrti.