Kada kažete Bosna i Hercegovina, je li prva asocijacija migracija stanovništva? I to obavezno mlade, obrazovane i perspektivne kategorije društva. Razumom za dostojanstvom, da citiram, pa trbuhom za kruhom. Preko skypa i video poziva od ljeta do ljeta kada dolaze u posjetu svojim porodicama.
Danas rušimo jedan takav mit, da svi imaju želju graditi neke Njemačke, Švicarske, Amerike i Australije. Danas predstavljamo najmlađeg doktora medicine u Bosni i Hercegovini, mladića koji želi baš to, ostati u svojoj domovini i pokazati svima da se na domaćem terenu uspjeh ipak može oprostiti. Dr. Sava Milojević. Rođen 1997.godine i 25 godina poslije, doktor medicine. Poslije završenog srednjoškolskog obrazovanja i Opće gimnazije u Bileći, Sava se kao odličan učenik odlučuje za Medicinu.
– Moji afiniteti ka kemiji, biologiji i Latinskom jeziku, kao i odlične ocjene koje sam imao iz tih predmeta, su me na neki način usmjerili da izaberem znanost u kojoj će ovi predmeti dominirati, te izborom Medicine, uvidio sam da su odlična uvertira za ono što me je čekalo u daljem školovanju, ako izaberem ovaj fakultet. Nisam se mnogo dvoumio”, počinje priču ovaj mladi ljekar.
Bogatstvo znanja koje pruža gimnazija, ali i uskih doživljaja budućih zanimanja, Savu nije kolebalo kada je izbor visoke škole bio u pitanju. Navike koje je stekao, redovno učenje i disciplina, samo su mu pomogle da kroz studije Medicine prođe lagano, kao na prstima. To ne znači da nije bilo odricanja, neprospavanih noći i jutara dočekanih nad knjigom, već samo da je dosljedan rad garancija da se uspjeh isplati. Zato Savo i nije dozvolio da sluša komentare kako je “medicina jako teška” ili kako “privatni život trpi”.
Često je Medicinski fakultet predstavljen kao nemoguća misija, pa mi je prije upisa bio serviran pesimizam, ali učeći postepeno, polažući ispit za ispitom, postavio sam sebi postulat i shvatio da jedini i istinski put moje budućnosti jest i bit će medicina. Tako da, opet da imam priliku upisati fakultet, opet bih isto uradio.”
A na fakultetu, skoro sve desetke. Manje ocjene, slučajno ili namjerno su iz predmeta koji nisu medicinska struka, ali Sava kaže, da nisu ništa manje vrijedni.
– Koliko god mi nekom predmetu pokušali dati besmisao, ipak sam poslije shvatio da on ima svoje mjesto. Tako da me te manje ocjene nisu mnogo oštetile, ali jesu li plod pada koncentracije, nerazumijevanja ili slabe procjene ispitivača, sada je manje važno. Sve se dogodilo kada treba i kako treba. Meni je bio bitan osjećaj da ne znam kako je pasti na ispitu, a nadam se da ga neću upoznati ni kroz specijalizaciju – kroz osmjeh kaže ovaj mladić.
Mala Bileća s velikim ljudima je ponosna na Savu, na njegov uspjeh, ali je on sam u tome malo skromniji. Ponosan na svoj rezultat, vođen ljubavlju ka bijeloj kuti, također je ponosan i na svoje profesore i asistente, s kojima kako kaže, je sve ove godine imao izuzetnu suradnju, te je poštovanje postalo obostrano. Jer spisak stvari na koje se može biti ponosan, kada je Sava u pitanju, je izuzetno dug.
Lijep odgoj mu ne dozvoljava da se sam hvali, ali će to drugi uraditi umjesto njega. Njegove kolege, koji su svjedoci kako je prosjek 9.7 dospio među stranice indexa ili djeca i zaposleni na Odjeljenju pedijatrije u Bolnici u Foči, gdje je naš sugovornik rado viđen gost. Naime, kao stipendist, u znak zahvalnosti, za novogodišnje praznike je odlučio donirati paketiće za djecu koja leže na pomenutom odjeljenju i na taj način im uljepšati te dane.
Gdje se vidi u budućnosti, Sava odgovara da bi rado ostao u BiH i liječio svoj narod, ali boji se da će na kraju morati napustiti državu jer ne živi se od želja.
– Volio bih ostati u svojoj državi, svojoj Bileći i liječiti ljude ovdje. Svjestan sam da je sve manje doktora medicine u BiH i da medicinskog kadra fali, ali bojim se da situacija u državi ne dopušta mladim ljudima da svoj život zamisle ovdje. Iskreno, volio bih ostati, ali ne živi se od želja, kaže Sava.
Ne sumnjamo da će Sava biti najbolji predstavnik mlade generacije liječnika, poštujući Hipokratovu zakletvu, častan i dostojanstven. Mladić koji je na ponos svojoj obitelji, svom gradu i u moru kiča i šunda i pogrešnih vrijednosti, netko tko je dokazao da rad i trud dižu na vrh ljestvice.