Emina Zolotić, igračica i članica ŽFK Sloboda Tuzla, odlučila je javno progovoriti o diskriminaciji i problemima s kojima se susreću igračice ovog kluba. Nakon skoro pet godina postojanja Ženske selekcije, situacija je postala nepodnošljiva. Klub koji je 2023. godine ušao u Premijer ligu Bosne i Hercegovine, a do tada dominirao na terenu, sada se suočava s finansijskim problemima, neisplaćenim platama, lošim uslovima i lošim odnosom prema igračicama.
Saoštenje renosio u cjelosti: “Nemam običaj da se javno oglašavam na društvenim mrežama, ali u ovih skoro 5 godina postojanja Ženske selekcije dotakli smo dno. Tolika diskriminacija žena protiv koje se borimo godinama, toliko slučajeva femicida – DANAS MI DJEVOJKE I ČLANICE ŽFK SLOBODE SMO I SAME TO DOŽIVJELE.
Naime, da upoznam ljude koji toliko ne prate ženski fudbal: ŽFK Sloboda je osnovana prije skoro 5 godina. Privukle smo veliki broj djevojaka i djevojčica, uz roditelje, rodbinu i trenere, stvorile smo jednu veliku porodicu koja je stupila na scenu u 1. LIGI FBIH. Tri godine nam je bilo potrebno da ostvarimo zajednički cilj, a to je da u Tuzlu dovedemo PREMIJER LIGU BIH.
U sezoni 2022/23 gazile smo sve redom, bile smo prve na tabeli sa gol-razlikom 115:5. Toliko znoja, rada i truda došlo je na naplatu. 27.05.2023. ŽENSKA SELEKCIJA FK SLOBODE postaje član PREMIJER ŽENSKE LIGE ZA ŽENE. Radovanje, pehar, suze, sve smo donijele na Tušanj zajedno sa roditeljima i našim trenerima. Radovanje je trajalo 3 mjeseca.
Počele su ljetne pripreme za našu 1. sezonu u PREMIJER LIGI 2023/24. Potpisivanje ugovora, naše plate, uslovi, radovanje početku sezone, dovođenje novih igračica kao pojačanja, bilo je za nas nešto sasvim novo. Tu počinje ova “PATNJA” (govor tadašnje uprave: para ima, sve će vam biti ispoštovano).
3 mjeseca djevojke nisu dobile ni feninga – ni plate, ni pare za prevoz (dolazile smo na treninge o svom trošku), hranile smo se o svom trošku. Iskreno, nisu se puno brinule da li ćemo imati šta da pojedemo ili kako ćemo doći na trening, jer ipak “stručni” ljudi sjede na čelu kluba i oni se brinu o svemu. Nakon 2 mjeseca uslijedio je naš bojkot jer čemu sve to kada nemamo ništa zauzvrat. Održana je skupština kluba na kojoj smo bile tema sastanka i naravno, naš tadašnji predsjednik je izašao pred masu i rekao: “Djevojke su u bojkotu, ne bih puno komentarisao.” A Bože, mi bojkotujemo jer su nam sve obezbijedili.
Došlo je do toga da se lično obratimo tadašnjem predsjedniku, jer je situacija postala alarmantna i djevojke nisu imale odakle da kupuju sebi obroke. ODGOVOR TADAŠNJEG PREDSJEDNIKA JE BIO: „NABIJEM ŽENSKU SELEKCIJU, NI JA NISAM U RATU IMAO ŠTA JESTI PA SAM ŽIV”, ali oke, kod nas ipak nema diskriminacije u sportu…
U decembru je izvršena isplata dugovanja, ali je opet uslijedilo naše jedva čekanje u narednoj polusezoni. I pored te kobne polusezone, lošeg odnosa prema našoj selekciji, mi smo ostale na broju i krenule u pohod OPSTANAK U PREMIJER LIGI.
Druga polusezona je prošla dobro, prva 2 mjeseca redovne isplate, dok smo primanja za ostatak (april i maj) čekale 3 mjeseca, jer ipak tu se radi o milionskim ciframa, a ne o nekih 15 hiljada za nas 18 cura, žena.
Mi koje smo ovo radile iz ljubavi, igrale iz ljubavi, borile se 3 godine, stvorile jednu zdravu sredinu i nova prijateljstva, jer to je suština sporta, odlučile smo ostati u Slobodi i dalje se boriti protiv poente ove priče.
Sezona 2024/25 je počela dobro, sa osvajanjem prva 3 boda na teškom gostovanju (u prilogu je video koliko je ta naša ljubav prema ovom sportu, naša složnost, htijenje, velika).
Evo, novembar je, a od 6.8.2024. ni jednoj djevojci, ženi nije isplaćen ni jedan fening. Svojevoljno treniramo, kupujemo hranu da bismo preživjele, trošimo svoje pare za svako gostovanje, kupujemo opremu iz svog džepa, dolazimo na treninge iako su igračice koje su udaljene 50+ kilometara i iz svog džepa plaćaju gorivo da bi došle na trening. JER MI TO VOLIMO. NIKO IZ UPRAVE TO NE VIDI I NEMA OGLAŠAVANJA POVODOM TOGA. DODUŠE, IMA OGLAŠAVANJA, A TO JE GAŠENJE ŽENSKE SELEKCIJE FK SLOBODA.
IZVINITE, ALI GAŠENJE JEDNOG KLUBA KOJI IGRA PREMIJER LIGU JER OPET SADAŠNJI LJUDI IZ UPRAVE KOJI SU „STRUČNI“ NISU U MOGUĆNOSTI DA OBEZBIJEDE 10 HILJADA MARAKA MJESEČNO ZA FUNKCIONISANJE ŽENSKE SELEKCIJE – SUVIŠNO JE I KOMENTARISATI.
U petak, djevojke koje stanuju u Tuzli i igraju fudbal, izbačene su iz stanova (koje bi trebao plaćati klub jer je to po ugovoru) na ulicu. Naravno, ni povodom toga nije bilo oglašavanja iz kluba, jer opet u sportu nema mjesta diskriminaciji…
Da stvar bude još gora, danas je trebala biti odigrana gostujuća utakmica 10. kola Premijer ženske lige protiv ekipe iz Bijeljine, gdje smo kao ekipa pristigli na stadion i čekali autobus KOJI KLUB NIJE NI DOGOVORIO. Nakon 2 sata stiže neki bus iznenada koji prevozi građevinske radnike, pun prašine, cementa, pa čak i nekih drva. A Bože, mi u čudu, ko je taj prevoz ugovorio? Niko drugi do naša uprava. Nažalost, ekipa nije otišla na gostovanje, utakmica je registrovana u korist domaćina 3:0, i slijedi oduzimanje onih 3 boda za koja smo se borile.
Za kraj bih se zahvalila roditeljima koji su nam otvorili vrata svojih domova, hranili nas, bili naš vjetar u leđa na svakoj utakmici, pa čak i najdaljim gostovanjima. Što su bili roditelji curama koje su bile odvojene od svoje kuće zarad koga?
A VI GOSPODO SA TUŠNJA, UGASITE SVJETLO I ZAKLJUČAJTE KAPIJU”, stoji na kraju u objavi Emine Zolotić.