Razim Halkić, poslanik SDP-a u Predstavničkom domu PFBiH, za Oslobodjenje govori o funkcioniranju većine, reformama, ali i prioritetima rada vlasti
Građani su frustrirani brojnim obećanjima koja su vlasti dale u 2024, a nisu ih ispunila. To se posebno odnosi na fiskalnu reformu, pa se onda spominjala uredba o minimalnim primanjima? Šta će od svega toga imati privreda, a šta radnici koji nisu na budžetskim jaslama?
– Da budem krajnje brutalan. Onaj ko ne može isplatiti 1.000 KM radniku, ne treba ni da radi. Treba da zatvori. S druge strane, poslodavci godinama grade carstva, bogatstva i lično bogaćenje na minimalnim plaćama i jeftinoj radnoj snazi i da opet budem brutalan, krađi od države na konto doprinosa, penzionog, zdravstvenog i te minimalne plaće. Ja sam stava da ispod 1.000 KM ne bi smjela biti minimalna plaća, a doprinose smanjiti na 28 posto, koliko su poslodavci tražili i to iskontrolirati da poslodavci ne mogu napraviti mehanizam kako da to zaobiđu. Nisam za varijantu da se i dalje bavimo uredbama Vlade, gdje ugrožavamo penzioni i zdravstveni fond i druge kategorije. Često znamo kritizirati zdravstvo. Nema ovoga, nema onoga. Namirujemo zdravstveni fond ovim minimalnim plaćama koje puni realni sektor i uvijek će faliti para. Jednostavno, koliko dajemo u tu kasu, toliko će nam se i vratiti. Ne znam da li ijedan radnik danas radi ispod 1.000 KM, s tim da je to još u sivoj zoni kroz keš, a samo ono što se mora, prijavi se kroz sistem radi doprinosa i drugih stvari.
Iako su vlasti bile optimistične da će Zakon o neradnoj nedjelji unijeti dosta pozitivnog, posebno za radnike, informacije sa terena nisu optimistične. Brojne općine traže izuzeće, onda su i zbog nevremena neke općine tražile da trgovine rade nedjeljom, dok ekonomski stručnjaci upozoravaju na gubitak prihoda jer se kupovina nedjeljom intenzivno obavlja u RS-u. Kakvo je Vaše mišljenje o svemu tome?
– Dolazim iz realnog sektora i tačno znam šta tim ljudima treba, a šta ne treba. Razumijem općine koje su turistički orijentisane poput Međugorja, Orašja, Sarajeva, Bihaća, pa i Cazina, da će neradna nedjelja na njih sigurno uticati. Ali, treba naći kompromis, da se privrednici ne ugroze, a s druge strane i sa radnicima. Skoro sam bio u Hrvatskoj i u Sloveniji. U Sloveniji ništa ne radi, osim starog grada koji je turistički i koji možete posjetiti. A gledam situaciju ovdje. Dan prije nego što će Zakon stupiti na snagu, subota se pretvorila u shopping dan. Niste mogli naći parking pred velikim marketima. Raja se kao prepala, nema ništa kući, pa sad sve to mora kupiti danas. Možda treba pustiti da prođe neki period i da vidimo efekte, pozitivne i negativne strane zabrane rada nedjeljom.
Kako dolazite iz USK-a, koliko su za Vas realni planovi da Krajina dobije krak interkonekcije, ali i dio proizvodnje namjenske industrije?
– Nama bi značila namjenska industrija, zato što smo onako na braniku domovine. Bilo bi značajno zbog svih nas ovdje da se pokaže da država misli na ovaj dio BiH. Međutim, nama to ništa ne znači ako nemamo dobru povezanost sa Sarajevom i sa Republikom Hrvatskom. Nama bi jedan autoput ili brza cesta Bihać – Karlovac, odnosno Kladuša – Karlovac puno značio.