Tuzla je danas zavijena u tugu. Napustila nas je Ajla, nježna i hrabra djevojčica čija je borba za život ujedinila cijelu zajednicu, a njena tiha snaga ostavila neizbrisiv trag u srcima svih koji su za nju znali.
Ajla nije bila obična djevojčica. Bila je simbol hrabrosti, upornosti i neizmjerne ljubavi prema životu. Njena borba vodila se između Tuzle i Turske, između bolničkih hodnika i roditeljskih zagrljaja, između tihe nade i glasnih molitvi svih koji su je voljeli. A borila se – s osmijehom.
I dok su dani prolazili, a liječenja se nizala, Ajla je šutjela kao meleci – bez riječi tuge, ali s očima punim mudrosti. Svojom prisutnošću, iako krhka tijelom, bila je stijena. Bila je svjetlo.
Naučila nas je kako izgleda snaga u najmanjem tijelu. Pokazala je šta znači voljeti život, čak i kad boli. Zbližila je ljude, spojila zajednicu, podsjetila nas na ono što je zaista važno – ljubav, vjera, i zajedništvo.
Danas, nebo je postalo bogatije za jednu pticu. Ajla sada leti slobodno – izvan bola, izvan patnje, tamo gdje su meleci već raširili krila da je prime. I dok se tuga širi među onima koji su je voljeli, ostaje i ponos – jer smo je imali. Jer smo učili od nje. Jer smo s njom nadali, plakali i vjerovali.
Upućujemo iskreno saučešće roditeljima, porodici i svima koji su disali s njom ovu borbu. Molimo Uzvišenog Allaha da ih nagradi saburom i da im podari snagu da izdrže.