Manipulacija emocijama: Kako pojedinci u Krajini jeftino skupljaju poene

Dok većina građana Unsko-sanskog kantona s pijetetom obilježava ključne datume iz novije historije, prisjećajući se žrtava agresije i heroja odbrane Bosne i Hercegovine, neki ugostiteljski objekti, posebno diskoteke, sve to vide kao tek priliku za medijsku pažnju i jeftinu reklamu.

Posljednji slučaj dolazi iz diskoteke “Camel” u Sanskom Mostu, koja je najavila pa potom otkazala muzički nastup Aleksandre Mladenović zakazan za 5. august – datum pogibije legendarnog komandanta 505. viteške brigade, Izeta Nanića.

Nije ovo prvi put. Isti objekat ranije je otkazao i nastup pjevačice Jelene Karleuše, koja je javno negirala genocid u Srebrenici, što je s pravom izazvalo gnjev i ogorčenje kod građana. Još je gore ako menadžment nije znao ko je Karleuša i kakve je izjave davala, jer to znači da o vlastitoj publici ne znaju – ništa.

Da se radi o šablonskom ponašanju, pokazuje i činjenica da su slični nastupi otkazani i u Bosanskoj Krupi, također zbog reakcije javnosti, ali tek nakon što su već bile napravljene najave i kampanje.

Postavlja se pitanje: Zašto se uopće zakazuju nastupi na datume koji su od historijskog značaja za Krajinu i BiH, ili se angažuju osobe koje negiraju najveće zločine nad Bošnjacima? Ako su u pitanju neznanje i površnost – to je zabrinjavajuće. Ako je u pitanju svjesna provokacija – onda je to drsko i bezosjećajno.

Nakon što uslijedi javni pritisak i nastupi se otkažu, pokušava se stvoriti slika „empatije“, „slušanja naroda“ i „poštovanja emocija“. Međutim, iskreno poštovanje se ogleda u tome da se takvi sadržaji ni ne zakazuju, a ne u „herojskom“ otkazivanju u zadnji čas.

U vremenu kada se širom regiona vodi borba protiv historijskog revizionizma, kada se negatori genocida nagrađuju pažnjom, ovakve greške – bilo da su svjesne ili ne – ne smiju imati prolaz.

Krajina ima svoje rane, svoje istine i svoju čast.

Vrijeme je da menadžeri klubova i diskoteka prestanu sa skupljanjem jeftinih poena preko svetih datuma i tragedija.

Kultura sjećanja nije marketing.