Selma Delić Abdijanović ime je koje mnogi u našoj zajednici izgovaraju s poštovanjem. Ona je žena koja je preživjela ono što mnogi ne bi izdržali — 23 teške operacije, 23 puta borbu za dah, život i dostojanstvo. Svaka od tih operacija ostavila je duboke ožiljke, ne samo na njenom tijelu, već i na njenoj duši. Ipak, uprkos svemu, Selma je uvijek pronalazila snagu da ide dalje.
Zato je odluka nadležnih da je proglase „radno sposobnom“ izazvala šok, nevjericu i ogorčenje kod njenih sugrađana, prijatelja i svih koji znaju kroz kakvu je bolećinu i golgotu prošla. Ovakva odluka nije samo birokratska oznaka na papiru — to je udar na dostojanstvo jedne žene koja se cijeli život bori sa teškim zdravstvenim problemima.
Selma i njen brat Fudo godinama nastoje izboriti ono što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo: priznavanje zdravstvenog stanja, razumijevanje i minimalna socijalna sigurnost. Njihova borba nikada nije bila glasna, niti agresivna. Bila je tiha, strpljiva — ali pravedna.
Danas, međutim, više nema prostora za tišinu.
Ovo nije samo priča o Selmi. Ovo je slika odnosa sistema prema ljudima koji su najranjiviji: kada je najpotrebnije, sistem zatvara oči, birokratija govori hladnim jezikom, a ljudi ostaju sami pred nepravdom.
Zato pozivamo sve nadležne institucije da ponovo razmotre odluku o radnoj sposobnosti Selme Delić Abdijanović, uz potpuno uvažavanje medicinske dokumentacije, stručnih mišljenja i realnog stanja njenog zdravlja. To je najmanje što jednoj ženi, borcu, majci, čovjeku — dugujemo.
Pozivamo i građane, medije, udruženja i organizacije da podijele ovaj apel.
Da ne dopustimo da se nepravda prelije u tišinu.
Da se Selmin glas čuje.
Jer danas je to Selma — sutra to može biti bilo ko od nas.