Tuzla, 5. novembar — “Ne treba hvala. Samo da smo još mogli spasiti.”
Tim riječima, jednostavnim i teškim, vatrogasci su jutros odgovorili na stotine poruka podrške koje su pristizale nakon tragedije u Domu penzionera Tuzla.
Iza tih riječi stoje Harun Mašić, Antonio Matanović, Mensur Saletović, Emir Mujić, Kenan Hamzić, Edin Šehanović, te vozači Dženan Redžić i Fuad Destanović — pripadnici Profesionalne vatrogasne jedinice Tuzla – Centar. Oni su bili prvi na licu mjesta, prvi koji su ušli u dim i vatru, i prvi koji su nosili starije i nemoćne korisnike na sigurno.
Iako nije bio u smjeni, vatrogasac Harun Mašić nije mogao ostati kući. Kada je čuo za požar, bez razmišljanja je došao i pridružio se kolegama u borbi s vatrenom stihijom. Zajedno su, do posljednjeg trenutka, pokušavali spasiti što više života, ne mareći za vlastitu sigurnost.
U najtežim trenucima, na teren su stigli i pripadnici Profesionalne vatrogasne jedinice Tuzla – Kreka, koji su svojim zalaganjem pomogli da se požar stavi pod kontrolu i da se evakuišu svi korisnici doma.
Borba s vatrom trajala je satima. Gust dim, visoka temperatura i urušeni dijelovi zgrade otežavali su svaki pokret. Nekoliko vatrogasaca je, zbog udisanja dima i iscrpljenosti, hospitalizovano u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla. Nakon ukazane pomoći i nadzora ljekara, svi su stabilni i upućeni na kućno liječenje.
Njihova hrabrost, spremnost i ljudskost ostaju zapisani kao svijetla tačka u najmračnijoj noći koju je Tuzla doživjela u posljednje vrijeme.
Oni su heroji Tuzle.
Ljudi koji su, bez oklijevanja, stali između vatre i života — i borili se do posljednjeg atoma snage.