U hodnicima Tehnološkog fakulteta u Banjaluci, gdje žure mladi studenti sa skriptama u rukama i mislima već na sljedećem ispitu, jedno lice neizostavno privlači pažnju. Miran korak, topla osmijeh i pogled pun odlučnosti prate 63-godišnjeg Esada Dautovića, studenta smjera Hemijsko inženjerstvo i tehnologije, čija je priča izvor nadahnuća za sve generacije.
Kako pišu Nezavisne novine, Esadova pojava na fakultetu izaziva poštovanje i divljenje – ne zbog razlike u godinama, već zbog snage njegove odluke da se vrati učenju i ostvarenju davno započetog sna. Njegov životni put obilježen je radom, selidbama, porodičnim obavezama i brojnim izazovima, ali je želja za znanjem ostala jednako jaka kao i prije četiri decenije.
Esad je rođen u Berkovici kod Lukavca, gdje je završio osnovnu i srednju ekonomsku školu. Želja za tehničkim znanjima vodila ga je dalje, pa se upisao na Tehnološki fakultet u Tuzli. Međutim, sudbina ga je ubrzo preusmjerila – nakon druge godine odlučuje preći na Tehnološki fakultet u Banjaluci, kako bi bio bliži bratu koji je tamo studirao i koji mu je uvijek govorio o ljepotama Banjaluke.
Iako je uspješno upisao apsolventski staž, životni put ga vodi dalje od fakulteta. Sve češće odlazi u Njemačku zbog posla, a početkom devedesetih godina tamo i ostaje, zasniva porodicu i posvećuje se radu, upravo kao mnogi građani bivše Jugoslavije koji su tada gradili živote u inostranstvu.
Godine su prolazile, a misao na nedovršene studije nikada nije nestala. Kada mu se životna situacija stabilizovala, Esad donosi odluku koja je mnoge oduševila – vraća se na fakultet i nastavlja tamo gdje je stao.
Danas, kao student u šezdesetim, Esad je dokaz da godine nisu prepreka znanju, ambiciji i ličnom rastu. Mladi studenti rado s njim razgovaraju, a profesori ga cijene zbog ozbiljnosti i posvećenosti koju donosi u učionicu.
Njegova priča inspiracija je svima koji smatraju da je kasno za promjene, podsjećajući da obrazovanje nema rok trajanja i da se snovi mogu ostvariti – bez obzira na godine, okolnosti ili prepreke.
Esad Dautović tako postaje simbol hrabrosti i upornosti, ali i svijetli primjer da je svaki novi početak moguć, sve dok postoji volja i želja da koračamo naprijed.