Bilino polje sinoć nije bilo samo stadion. Bilo je to mjesto gdje se pjesma, ponos, patriotizam i zajedništvo pretvorilo u nešto što se rijetko doživi – u iskrenu, nenametljivu emociju koja je dotakla svako srce na tribinama. A jedan od onih koji nije mogao sakriti suze bio je i Enes Begović.
Tokom zagrijavanja igrača, kada je navijačka energija već punila zrak, sa razglasa je puštena njegova pjesma „Bosanac“ – pjesma koju većina ljudi zna napamet, ali koju je sinoć, u kontekstu svega što se dešavalo, Bosna osjetila na potpuno drugačijem, dubljem nivou.
Enes, koji je bio prisutan na stadionu, nije ostao ravnodušan. Kako se može vidjeti na snimku, u trenutku kada su prvi stihovi njegove pjesme krenuli sa zvučnika, oči su mu se napunile suzama. Stajao je skromno, bez pompe, kao čovjek koji zna da muzika ponekad može dotaknuti ono što nijedna riječ ne može.
I zaista — nije ni čudo.
To je bila noć u kojoj je Bosna disala jednim ritmom, slavila pobjedu, prkosila provokacijama i pokazivala da ljubav prema domovini nije samo sportski navijački poriv, nego životni osjećaj. U takvoj atmosferi, „Bosanac“ nije bila samo pjesma. Bila je poruka. Bila je zagrljaj cijele jedne zemlje.
Lista pjesama puštanih tokom zagrijavanja bila je promijenjena, te su sinoć puštene upravo one koje su sami igrači željeli. Među njima je bila i „Bosanac“ — što dodatno govori o tome koliko je ta pjesma snažan simbol identiteta, pripadnosti i emocije.
Sinoć se slavila pobjeda od 3:1 nad Rumunijom, ali se slavilo i mnogo više od toga. Slavilo se jedinstvo, ponos, i trenutak kad je jedan čovjek — umjetnik, pjevač, sin ove zemlje — pustio da ga emocija preplavi pred cijelom BiH.