Studentica iz Tuzle ogorčena radom pravosuđa BiH: “Institucije ponižavaju žrtve, a sud mi zakazuje ročište iako sam u Sloveniji”
Mahira Tankić, mlada žena iz Tuzle koja trenutno studira magistarski studij elektrotehnike u Mariboru, javno je progovorila o, kako kaže, apsurdnim i ponižavajućim postupcima institucija Bosne i Hercegovine, posebno pravosuđa, u vezi s njenim parničnim procesom koji se vodi zbog iskustva porodičnog nasilja koje je pretrpjela.
Kako navodi, godinama se suočava s neučinkovitošću sistema, a posljednji događaji dodatno su je, kaže, “zaboljeli i osramotili”.
Mahira je istakla da je, kao i mnoge druge žene, bila žrtva muškog nasilja. Parnični proces još uvijek traje, ali ona tvrdi da u pravosuđu BiH nema ni pravde ni funkcionalnosti.
“Za mene potpuno besmislen proces. Uvjerila sam se da ni krivični ni građanski dio pravosuđa u Bosni ne služe ničemu, osim korupciji. Na pitanje zašto žene ne prijavljuju nasilje, moj odgovor iz iskustva je: zato što je vjerovatnoća velika da će od institucija dobiti samo dalje ponižavanje i mučenje.”
Mahira je sudu u Tuzli uredno dostavila dokumentaciju da živi i studira u Sloveniji, da je redovan student i da zbog obaveza ne može prisustvovati ročištu.
Poslala je:
potvrdu o upisu,
studijski kalendar,
obavještenje o boravku van države,
dodatno objašnjenje da predavanja i ispiti traju bez pauze.
Uprkos svemu navedenom, sudija je zakazala ročište.
“Poslala sam im i raspored studija. Ali eto, sudija misli da je potpuno logično zakazati ročište iako sam u drugoj državi.”
Apsurd je, kaže, dosegao vrhunac kada je tuzlanski sud poštu adresirao na – Univerzitet u Mariboru.
“Pretpostavljam obavijest o ročištu. Kao da je logično da Univerzitet išta ima s parničnim postupcima svojih studenata. Ne samo da institucije BiH muče svoje građane, nego nas još i sramote pred normalnim državama.”
Dodaje da se boji reakcije administracije Univerziteta kad dobiju dokument iz BiH s potpuno nerazumljivim sadržajem.
Iako je svakodnevno suočena s izazovima studiranja i rada u inostranstvu, kaže da joj upravo postupci bh. institucija daju snagu da istraje.
“Kad mi je teško, kad sam umorna i preopterećena… samo pomislim šta me čeka s druge strane ako se vratim. U Bosnu se više nikada ne bih vratila. Učinit ću sve da uspijem u normalnim državama.”
Mahira poručuje da više neće šutjeti na nepravdu i da je bosanski sistem natjerao da svoj život gradi daleko od rodne zemlje.
Njena ispovijest izazvala je veliku pažnju i ponovno otvorila pitanja statusa žrtava nasilja, efikasnosti pravosuđa i odnosa institucija prema građanima koji su napustili državu radi obrazovanja ili sigurnosti.
“Iskreno, gdje ćeš bolje motivacije za uspjeh. Svaki put kada mi je teško, kada sam umorna i nemam snage… Kada mi je naporno učiti slovenački, kada sam preopterećena jer i studiram i radim… Sama, u potpuno novom okruženju. Samo pomislim da me s druge strane čeka Bosna i Hercegovina, a tu se ni u ludilu ne bih više nikada vratila.”
