Nizom manifestacija, počev od 12. februara, u kraljevskom gradu Srebreniku bit će upriličena tradicionalna manifestacija „Dani Povelje“ koja baštini bogatu historiju i nasljeđe Srebrenika. Naljeto ide „Srebrenik otvoreni grad umjetnosti“, a uoči jeseni Festial saza „Dr. Hašim Muharemović“. Sve ovo govori da se građani Srebrenika, kad je riječ o kulturno-zabavnim i historijskim manifestacijama, imaju čime ponositi.
A kada je riječ o sazlijama, bilo da se radi o majstorima za izradu ovog tradicionalnog muzičkog instrumenta, koji je u BiH stigao u 15. stoljeću s Osmanlijama, na kome se izvodi tanana gradska pjesma sevdalinka, slobodno se može kazati da nema „ni manjeg grada, ni više sazlija“ kao u Srebreniku.
Ovdje je, kako ističe predsjednik Gradskog odbora BZK Srebrenik Razim Slanjankić, prije 17 godina formiran Klub sazlija „Dr. Hašim Muharemović“, u znak sjećanja na jednog od najboljih sazlija u regiji.
Da bi sazlije u svojim rukama imale dobar saz, on treba da dođe iz ruku vrsnih majstora, a jedan od njih je i sedamdesettrogodišnji Mujo Rešidović, penzionisani rudar i pčelar, koji se 20 godina nakon izlaska iz brojnih rudarskih jama odvažio da kao samouki majstor krene u izradu ovog drevnog instrumenta. Posjetili smo Muju u Srebreniku u njegovoj skromnoj improvizovanoj radnji i na licu mjesta uvjerili se u tvrdnje da je bivši rudar vrsni majstor za izradu saza.
– Cijeli moj radni vijek vezan je za rudnike. Krenuo sam od jame u Mramoru, tu se zadržao kratko, bio sam mlad, željan izazova, pa se uputio u rudnik u Labinu u Hrvatskoj. Tu se zadržao dva mjeseca i 29 dana, pa onda vojska tri godine, pa opet pod zemlju u Mramor. Šest i po godina radio sam u rudniku Velenje, gdje su me ljudi objeručke prihvatili i cijenili moje ideje. Ipak, Bosna me je vukla, te sam se vratio kući i svoj radnik vijek završio u Kreki. Imao sam sreću da lopate nije bilo u mojim rukama, uvijek sam bio organizator posla. Bogu hvala, prije 20 godina stigao sam zdrav u penziju i onda sam se pitao šta dalje raditi, čime ispuniti dan – priča Mujo Rešidović.
Odluka je pala, izrađivati saz, a kako i ne bi, kada je Srebrenik poznat u regiji po dobri sazlijama. Nikog nije pitao za savjet, sve je „radio“ iz glave i danas je jedan od vrsnih majstora za izradu ovog drevnog instrumenta. BiH je za Muju malo tržište, pa se na njegovim sazovima svira na svim kontinentima.
Mujo kaže da svirati na sazu nije naučio, njemu je važno da od javorovog, orahovog, trešnjevog, šljivovog i johovog drveta izradi saz, a njegove kvalitete će na najbolji način isprobati virtuoz na ovom instrumentu komšija Vedran Stević.
Ovaj bivši rudar ni u 73. godini, kako veli, nema vremena za gubljenje pa, kad nije za strugom, pomaže supruzi Hasibi u bašti ili je u svom pčelinjaku.
Saz je tradicionalni žičani instrument s dugim vratom, vrlo sličan tamburi ili lutnji. Najčešće se vezuje za Tursku, Balkan i Bliski istok. U BiH je saz duboko vezan za bošnjačku tradiciju, posebno za sevdalinku.
Za razliku od turskog saza, bosanski saz je malo veći, s mekšim, tišim zvukom, prilagođen da prati glas, a ne da dominira.