Marinko Ogorec, vojni analitičar: “Hrvatskoj prijeti opasnost od napada iz susjedstva”

Geopolitičke tenzije u regionu ponovo su u fokusu nakon oštrijih poruka između Zagreba i Beograda, ali i sve češćih rasprava o jačanju vojnih kapaciteta u susjednim državama. U takvom ambijentu sve se otvorenije postavlja pitanje sigurnosti Hrvatske i mogućih prijetnji iz neposrednog okruženja.

Vojni analitičar Marinko Ogorec izjavio je za RTL da Hrvatska posebnu pažnju treba usmjeriti na dvije susjedne zemlje koje se, prema njegovim riječima, intenzivno naoružavaju – Srbiju i Mađarsku. Smatra da se sigurnosna situacija u Evropi i šire promijenila, te da se danas o vojnim prijetnjama više ne može govoriti kao o nečemu dalekom i nezamislivom.

Govoreći o Mađarskoj, Ogorec je podsjetio na ranije istupe mađarskog premijera Viktora Orbána, uključujući i kontroverze vezane za prikazivanje karata na kojima su dijelovi Hrvatske predstavljeni kao mađarska teritorija. Istakao je da takve poruke ne treba olako shvatati, posebno u vremenu kada međunarodno pravo, kako kaže, sve češće ustupa mjesto politici sile.

Kada je riječ o vojnoj snazi, Ogorec ocjenjuje da Mađarska ima solidno uređene i uravnotežene oružane snage, dok Hrvatska, prema njegovim tvrdnjama, ima ozbiljne nedostatke u segmentu protivzračne odbrane. Upravo taj segment, upozorava, u savremenim sukobima postaje jedan od ključnih.

S druge strane, za Srbiju navodi da trenutno raspolaže većim vojnim kapacitetima, više tehnike i snažnijom vojnom proizvodnjom. Posebno ističe razvoj protivzračne odbrane kroz nabavku različitih sistema, iako ostaje pitanje njihove međusobne usklađenosti i integracije.

Ogorec poručuje da Hrvatska mora razmišljati dugoročno i ulagati u snažne, obučene i dobro opremljene oružane snage, jer se, prema njegovoj ocjeni, najveće prijetnje u historiji gotovo uvijek javljaju upravo iz susjedstva.

Sigurnosne teme u regionu posljednjih godina sve češće izazivaju pažnju javnosti, posebno zbog rata u Ukrajini, političkih nestabilnosti na Balkanu i sve izraženije militarizacije pojedinih država. U takvom okruženju izjave vojnih analitičara dodatno pojačavaju interes javnosti za stanje odbrane i spremnost država da odgovore na eventualne krize.

Ipak, ovakve procjene prije svega treba posmatrati kao dio šire stručne i političke debate o sigurnosti u regionu. One ne znače nužno da je prijetnja neposredna, ali pokazuju da su pitanja vojne spremnosti, savezništava i regionalnih odnosa ponovo postala važna tema u javnom prostoru.