Šef ugandske vojske Muhoozi Kainerugaba, koji je ujedno i sin ugandskog predsjednika, objavio je da je spreman uključiti se u eventualni sukob s Iranom na strani Izraela, poručivši kako bi ugandske snage mogle reagirati ukoliko bi takav zahtjev stigao.
U nizu poruka objavljenih na društvenim mrežama, Kainerugaba je naveo da je Uganda spremna pomoći Izraelu, ističući da, kako tvrdi, „njihova ugandska braća stoje uz njih“. Svoj stav dodatno je obrazložio navodeći da podržava Izrael zbog vjerskih uvjerenja, pozivajući se na kršćansku pripadnost i biblijske motive.
Istovremeno je poručio da želi što skoriji završetak sukoba na Bliskom istoku, navodeći da je svijet umoran od ratova i novih tenzija. Ipak, dodao je da bi, prema njegovim riječima, svaka prijetnja uništenjem ili porazom Izraela mogla dovesti do uključivanja Ugande na izraelskoj strani.
Kainerugaba je također ustvrdio da bi Ugandske obrambene snage bile spremne učestvovati u ratu ukoliko se sukob ne zaustavi u skorije vrijeme. U svojim objavama naveo je i da Izrael, kako kaže, ima pravo na postojanje te da napadi na tu zemlju moraju prestati.
Posebnu pažnju izazvala je njegova tvrdnja da je pomoć ugandskih snaga već ponudio i Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu. Uz to je iznio i upečatljivu izjavu da bi, prema njegovom mišljenju, Teheran mogao biti zauzet za 72 sata bez bombardiranja, dodajući pritom da se, kako tvrdi, „nikada ne sluša crnca“.
Ovakve poruke izazvale su brojne reakcije na društvenim mrežama i u javnosti, posebno zbog njihove oštre retorike i direktnog spominjanja mogućeg vojnog uključivanja u osjetljiv regionalni sukob. U trenucima kada Bliski istok prolazi kroz novu fazu napetosti, svaka izjava visokih vojnih zvaničnika koja sugerira širenje sukoba dodatno pojačava zabrinutost međunarodne javnosti.
Sukobi i političke tenzije na Bliskom istoku već dugo imaju posljedice daleko izvan granica same regije. Izjave podrške, prijetnje i najave mogućeg vojnog angažmana iz drugih država dodatno usložnjavaju ionako nestabilnu situaciju i otvaraju prostor za nove sigurnosne rizike.
Zbog toga se ovakve poruke ne posmatraju samo kao pojedinačni politički istupi, već i kao pokazatelj koliko brzo ratna retorika može preći državne i regionalne granice. Upravo zato međunarodna zajednica u ovakvim okolnostima najčešće insistira na smirivanju tenzija, diplomatskim kanalima i sprečavanju daljnje eskalacije.