U moru svakodnevnih vijesti koje često nose teške i sumorne priče, iz Cazina dolazi jedna potpuno drugačija, tiha, ali snažna ljudska priča koja je mnoge ganula.
Nakon napornog radnog dana i žurbe između brojnih obaveza, jedna policajka svratila je u trgovinu kako bi obavila kupovinu, ne sluteći da će se naći u neugodnoj situaciji pred drugim kupcima. Kada je došla na red da plati račun, shvatila je da ne može završiti kupovinu jer je zaboravila PIN svoje kartice, dok joj je mobilni telefon, putem kojeg je eventualno mogla provjeriti podatke ili izvršiti drugo plaćanje, bio ugašen.
U trenucima kada nelagoda postaje sve veća, a pogledi ljudi iz reda dodatno pojačavaju pritisak, uslijedio je potez koji je iznenadio sve prisutne. Jedan dječak, školarac s ruksakom na leđima, bez mnogo razmišljanja odlučio je platiti njen račun.
Njegova reakcija bila je brza, iskrena i potpuno nesebična. Nije tražio pažnju, nije očekivao pohvalu, niti je želio da se o njemu govori. Kada je policajka pokušala saznati njegovo ime kako bi mu kasnije vratila novac i zahvalila mu se kako dolikuje, dječak to nije želio. Jednostavno je otišao dalje, žureći prema školi, kao da nije uradio ništa posebno.
Upravo u tome i leži veličina ovog čina. U vremenu kada se ljudi sve češće zatvaraju u vlastite brige i probleme, ovakvi gestovi podsjećaju da dobrota nije nestala. Naprotiv, ponekad se pojavi onda kada je najmanje očekujemo, i to od onih od kojih to najmanje tražimo.
Ova priča iz Cazina pokazuje da istinska ljudskost nema veze s godinama, statusom ni zanimanjem. Nekada upravo oni najmlađi, svojim čistim srcem i spontanom dobrotom, održe lekciju odraslima o tome šta znači pomoći nekome bez interesa i bez pitanja.
Iako je za mnoge to možda bio mali račun i kratka situacija u trgovini, za one koji su tome svjedočili to je bio veliki podsjetnik da pažnja, saosjećanje i dobro djelo još imaju posebno mjesto u svakodnevnom životu.