Potez svećenika Stjepana Didaka iz Gradačca izazvao je brojne reakcije i pozitivne komentare nakon velikog uspjeha reprezentacije Bosne i Hercegovine. Njegov čin mnogi su doživjeli kao iskrenu poruku radosti, zajedništva i emocije koja je u tom trenutku spojila brojne ljude.
Didak je pojasnio da se sve poklopilo s podnevnim zvonima, ali je istakao da je taj potez bio i izraz lične sreće zbog onoga što je reprezentacija Bosne i Hercegovine uspjela ostvariti. Kako je rekao, to je učinio iz duše, želeći na svoj način obilježiti trenutak koji je za mnoge imao posebno značenje.
Prisjetio se i utakmice protiv Italije, naglašavajući da je upravo to bio njegov način da pokaže radost i osjećaj ponosa zbog uspjeha Zmajeva. U svojoj poruci naveo je da se ljudi ne trebaju vraćati unazad, nego da trebaju živjeti s onim što im je dato, njegujući odnos s Bogom i bližnjima.
Posebno je istakao važnost komšijskih i ljudskih odnosa, poručivši da su upravo bliskost, razumijevanje i međusobno oslanjanje ono što svakodnevni život čini vrijednim. Naglasio je i da ljudi u Gradačcu žive zajedno i upućeni su jedni na druge, zbog čega ovakvi trenuci imaju dodatnu težinu.
Nakon svog poteza, kaže da je dobio veliki broj poruka podrške, pa čak i pisma, što pokazuje da je njegov čin kod mnogih probudio lijepe emocije. Otkrio je i da nastupa za reprezentaciju svećenika Bosne i Hercegovine, s kojom svake godine učestvuje na prvenstvima.
Ova priča iz Gradačca još jednom je podsjetila da sport, emocija i iskren ljudski gest mogu poslati snažnu poruku zajedništva. U vremenu kada su ljudi često opterećeni podjelama i teškim temama, ovakvi trenuci podsjećaju da radost zbog uspjeha može biti nešto što povezuje, a ne razdvaja.