Teheran je postavio uslove koji su uzdrmali međunarodnu diplomatiju. Dok pregovori posustaju, posljedice krize već se osjećaju na benzinskim pumpama širom svijeta.
Više od 15 američkih ratnih brodova raspoređeno je u području Hormuškog moreuza, uz hiljade vojnika i zrakoplove. Cilj je jasan: odsjeći Iran od prihoda i prisiliti Teheran da se vrati za pregovarački sto. Ipak, operacija se suočava s ozbiljnim problemima na terenu.
Uprkos vojnoj blokadi, dio tankera ipak prolazi moreuzom. Brodovi pod sankcijama isključuju transpondere, mijenjaju rute i skrivaju teret. Prema podacima o pomorskom prometu, tri supertankera natovarena naftom prošla su kroz Hormuški moreuz kao prvi izlazak iz Zaljeva od uspostave primirja, ali stotine tankera i dalje čekaju na izlaz. Takva situacija dovodi u pitanje stvarnu učinkovitost blokade, koja, prema svemu sudeći, funkcioniše kao djelimična kontrola, a ne kao potpuna prepreka.
Oko petine svjetske opskrbe naftom, odnosno blizu 20 miliona barela dnevno, prolazi kroz Hormuški moreuz, što ga čini nezamjenjivim za globalna energetska tržišta, naročito u Aziji. Od početka sukoba, promet kroz moreuz drastično je opao, a premije osiguranja brodova dostigle su rekordne nivoe.
Iran u ovom sukobu nije pasivna strana. Iranska Revolucionarna garda otvoreno je zaprijetila da će svaki pokušaj prolaska vojnih brodova kroz moreuz biti oštro kažnjen. Osim toga, Teheran je iznio i finansijski zahtjev koji je odjeknuo svjetskim prijestolnicama.
Iran traži čak 270 milijardi dolara odštete zbog štete nastale u sukobu. Taj iznos nije samo ekonomski račun, nego i politička poruka da Teheran ne namjerava olako preći preko onoga što smatra napadom na svoj suverenitet. Potpredsjednik Irana Mohammad Reza Aref poručio je da Iran, od snage u Hormuškom moreuzu do zahtjeva za odštetu, čvrsto stoji uz prava svog naroda.
Uz zahtjev za odštetu, Iran traži i uvođenje naknada za brodove koji prolaze kroz Hormuški moreuz. Zamjenik predsjednika parlamenta Ali Nikzad pojasnio je da Washington želi postati partner u takvom aranžmanu, što je Teheran odbio.
Kriza u Hormuškom moreuzu odavno više nije samo regionalno pitanje. Svaki poremećaj na toj ruti direktno pogađa cijene energenata, troškove transporta i ukupnu stabilnost svjetskog tržišta. Zbog toga se posljedice ovog sukoba ne zadržavaju samo na Bliskom istoku, nego se prelijevaju i na evropska, azijska i druga tržišta.
U trenucima kada velike sile pokušavaju oblikovati odnose pritiscima, sankcijama i vojnim prisustvom, poruka iz Teherana djeluje kao odgovor da Iran ne namjerava odstupiti bez političke i ekonomske cijene. Upravo zato razvoj situacije u narednim sedmicama mogao bi imati mnogo šire posljedice od samog sukoba.