Srpski narod u Podrinju kroz istoriju doživio je nezapamćena stradanja, ali nikada nije pristao, i po cijenu smrti da se odrekne svog identiteta i svoje vjere, koji su bili jedini razlozi njihovog stradanja u zločinima koje su počinile ustaše u Drugom svjetskom ratu i njihovi potomci u proteklom građanskom ratu u BiH, izjavio je za Srnu predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
Dodik je naglasio za Srnu da je istorija srpskog naroda ispisana krvlju nevinih žrtava koji su ubijani samo zato što su Srbi, a Srebrenica i okolna sela ostaju jedni od vječnih svjedoka tog stradanja.
“Na veliki pravoslavni praznik Trojčindan 1943. godine ubijeno je više od 250 muškaraca, žena, djece i staraca u jednom od brojnih zločina kojima je NDH pokušavala da izbriše srpsko ime sa ovih prostora. To nije bio ‘sukob dvije neprijateljske vojske’, niti ‘tragedija rata’, već planski zločin nad nedužnim srpskim civilima, vođen mržnjom i ideologijom istrebljenja svega srpskog na tim prostorima”, istakao je Dodik.
On je rekao da je 250 nevinih srpskih duša, domaćina, majki, staraca i djece, zvjerski ubijeno samo zato što su čuvali svoje ime, krsnu slavu i pravoslavnu vjeru.
“To je bio njihov jedini grijeh za ustaške dželate, dojučerašnje komšije, koji su mislili da će kamom istrijebiti srpski korijen i postojanje na ovim prostorima. Međutim, prevarili su se, mogu oni ugasiti ovozemaljski život, ali se ne može ubiti duša jednog naroda koji pamti i ne zaboravlja. Svaka ta žrtva danas je naš vječni dug i svjetionik koji nas opominje da nikada ne zaboravimo ko smo, odakle smo i koliku smo cijenu platili za slobodu i opstanak na sopstvenom ognjištu”, naglasio je Dodik.
On je rekao da su zločine koje su ustaše počele 1943. godine, namjeravali da završe njihovi potomci 90-ih godina, a sve sa jednim ciljem – da potpuno unište i istrijebe jedan narod, njihovo postojanje, da izvrše etničko čišćenje.
“Vjerski praznici su dani srpskog stradanja i baš u dane porodičnog okupljanja za slavskom trpezom do izražaja je dolazila sva svirepost zločinaca. Ništa im nije bilo sveto, ni slavska svijeća, ni slavski hljeb, samo su vidjeli krv i ubistva nejači, staraca, žena, golorukog naroda. Najstrašnija poglavlja srpske istorije ispisana su baš na Trojčindan, Petrovdan, Ilindan, Nikoljdan, Božić… kako u Drugom svjetskom ratu, tako i posljednjem Odbrambeno-otadžbinskom ratu”, podsjetio je Dodik.
Dodik je istakao da Srebrenica i okolna sela nisu mjesto samo jednog stradanja i jednog mračnog vremena, već mjesto srpske patnje koja je decenijama prećutkivana i potiskivana, ali i srpskog ponosa.
I o ovom zločinu nad srpskim civilima 1943. godine, dodao je on, komunistička vlast je ćutala, odnosno još gore – lagala i krivotvorila istoriju, predstavljajuće srpske žrtve kao, kako su govorili, pripadnike antifašističkog otpora, bez navođenja njihove nacionlanosti. On je naglasio da je to bio jedan u nizu pokušaja da se srpski narod omalovaži, a njihova žrtva sakrije.
“Srpske žrtve zaslužuju jednako poštovanje kao i sve druge, pijetet i istinu, bez selektivnog pamćenja i političkih kalkulacija. Zato danas, kada se prisjećamo srebreničkih mučenika, imamo obavezu da govorimo istinu glasno i bez straha. Bol drugih majki, očeva, sestara nije ništa veća od bola srpske majke, oca, sestre. Naša je dužnost da čuvamo uspomenu na nevino postradale, da njihova imena ne padnu u zaborav i da budu opomena generacijama koje dolaze na zlo koje je željelo da unište cijeli naš narod”, istakao je Dodik.
On je naglasio da je Republika Srpska nastala i kao zavjet da se srpskom narodu više nikada ne ponove jame, pokolji, stratišta, pokušaji istrebljenja i izbjegličke kolone.
“Republika Srpska je naš dom, a njene institucije naša sigurnost. Zato ćemo uvijek stajati uz istinu, uz sjećanje na naše pretke i uz pravo srpskog naroda da slobodno i dostojanstveno živi na svojim vjekovnim ognjištima”, poručio je Dodik.