Profesorica Olivera Đeorđić Nedić iz Doboja oglasila se na društvenim mrežama nakon utakmice fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, osvrnuvši se na komentare u kojima su uspjesi mladih sportista tumačeni kroz nacionalne podjele.
Kao majka petero djece, profesorica i nezavisna politička akterka, istakla je da su reakcije dijela javnosti pokazale koliko se i dalje sportski rezultati posmatraju kroz prizmu etničkih i političkih podjela, umjesto da budu povod za zajedničko slavlje.
U svojoj objavi podsjetila je na riječi reprezentativca Jove Lukića nakon utakmice, koji je kazao da se osjećao kao da reprezentacija igra na domaćem terenu zbog podrške navijača.
– A kažu orangutani sa svih strana: “Dobro je od koga je, četnički gol.”, “Ne bi bilo ništa bez Srbina, balije jeste čuli.” “Neka je zabio Srbin, ovi drugi ne znaju.” “Šteta što nije dao Hrvat.” “Opet oni njihovi.” “Ko još navija za reprezentaciju sastavljenu od ovih i onih.” “Njihov go, ne naš.” “Ja za njih ne navijam.” “To nije moja reprezentacija.” A ja gledam tu djecu i mislim nešto sasvim drugo. Draga djeco, vi ste odrasli među pričama o “četnicima i balijama”, “ustašama i njihovima”. Naslijedili ste teret koji niste birali. Odrastali ste okruženi podjelama, sjećanjima, prebrojavanjima i tuđim ratovima. I upravo zato je vas rezultat još veći. Iz takvog okruženja poniknuti, saprati sa sebe sav taj mulj i istrčati na teren kao tim, to je vrijedno svakog poštovanja – napisala je.
U nastavku je poručila da su mladi sportisti odrasli u društvu opterećenom podjelama i narativima koje nisu sami birali, te da upravo zbog toga njihov uspjeh ima dodatnu vrijednost.
Naglasila je da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj su stradanja ostavila trag na svim stranama, ali da nove generacije ne bi smjele nositi teret prošlih sukoba.
– Navijajte za ovu djecu. Nije važno da li se zovu Marko, Jovo, Ivan ili Emir. Vaša opsesija krvnim zrncima može sačekati. Njihova mladost ne može – poručila je.
Govoreći o vlastitom identitetu, navela je da s ponosom navija za Srbiju kada igra, ali da istovremeno Bosnu i Hercegovinu doživljava kao svoju domovinu.
– Ja sam Srpkinja. Volim Srbiju i navijam za Srbiju svim srcem kada igra. Ali sam i žena rođena u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je i moja zemlja. Nisam Marsovka. Zašto bih se odricala dijela sebe, historije svojih predaka i prostora kojem pripadam? – navela je.
Na kraju je uputila poruku podrške mladim reprezentativcima, ističući da svojim nastupima pokazuju kako je moguće prevazići podjele koje su naslijedili.
– Bravo, djeco. Nastavite da igrate, da pobjeđujete i da budete bolji od svijeta koji ste naslijedili. To je možda i najveća pobjeda od svih – poručila je.