Splitski sporazum, potpisan u julu 1995. godine između tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, smatra se jednim od ključnih političko-vojnih dogovora tokom rata u BiH i Hrvatskoj.Regionalne vesti
Na njegov značaj ukazuje i činjenica da je potpisan svega 11 dana nakon genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, te četiri dana nakon što je Alija Izetbegović uputio pismo Franji Tuđmanu tražeći vojnu saradnju i upozoravajući da Bošnjacima u Žepi prijeti novi masakr.Hrvatski historičar prof. dr. sc. Ante Nazor smatra da je značaj ovog sporazuma za oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine nemjerljiv.
– Da nije bilo tog sporazuma, Bihać bi doživio sudbinu Srebrenice. Da budem još izravniji, da nije bilo hrvatskih snaga, Bihać bi doživio sudbinu Srebrenice. To ne govorim samo kao hrvatski historičar, već na osnovu dokumenata. Čak i srpski izvori iz izvještaja od 31. jula navode da je Hrvatska ponovo spasila Bihać – rekao je Nazor.
Govoreći o tadašnjim okolnostima, Nazor je istakao da je rijetkost u historiji da političko rukovodstvo jednog naroda zatraži pomoć od države ili vojske koju smatra agresorom.
– Ne znam za sličan slučaj da vodstvo naroda koji za sebe tvrdi da je ponosan poziva u pomoć predsjednika ili vojsku koje smatra agresorskim. Ipak, Peti korpus Armije Republike BiH i 101. pukovnija HVO-a zaslužuju divljenje jer su izdržali nevjerovatnu opsadu. Bili su potpuno izolirani 1.261 dan u okruženju srpskih snaga, ali bez pomoći Hrvatske teško bi izdržali – kazao je.
Nazor smatra da su se Hrvati u tom periodu pokazali kao ključni saveznici Bošnjaka, ističući da današnji politički odnosi između dva naroda izgledaju znatno drugačije, uz brojne tenzije i različita tumačenja historijskih događaja.
Prema njegovim riječima, Splitski sporazum, koji su uz Tuđmana i Izetbegovića potpisali i tadašnji premijer Republike BiH Haris Silajdžić te predsjednik Federacije BiH Krešimir Zubak, ostaje primjer političkog dogovora koji je u presudnim trenucima imao veliki utjecaj na daljnji tok rata.