Jedan od dvojice preživjelih bosanskohercegovačkih planinara Kemal Vidimlić prvi put je za Klix.ba govorio o tragediji na planini Elbrus u kojoj je poginulo pet članova ekspedicije iz Bosne i Hercegovine. Vidimlić iza sebe ima mnogo osvojenih vrhova iznad 5.000 metara visine, uspješne akcije spašavanja drugih, ali sve što se desilo na Elbrusu je bilo previše i nepredvidivo.
Vidimlić je od 2022. godine osvojio brojne vrhove, Stare od 5.137 mnv 2022. godine, Bazarduzu je osvojio 2023. godine od 4.466 mnv i Damavand od 5.610 mnv prošle godine. Elbrus je bio naredni cilj, kao i svih drugih članova grupe. Međutim, njihov san, postao je tragedija koju je ispisalo Elbruško okrutno nevrijeme.
Još uvijek vidno potresen, kaže da se brojnih trenutaka sa spuštanja gotovo i ne sjeća, ali da mu se slike početka nevremena i posljednjih pokušaja spašavanja prijatelja neprestano vraćaju.
Prema njegovim riječima, uspon je započeo u ranim jutarnjim satima.
“Prognoza je bila uredna. Nije bilo ni pretjerano hladno i ništa nije ukazivalo na ono što će uslijediti”, prisjeća se Vidimlić te dodaje da nijedna prognoza nije slutila nevrijeme posebno uzimajući u obzir da su mnoge grupe krenule na uspon.
Problemi su počeli na oko 5.500 metara, kada se Alma Okanović počela osjećati loše. Tada su se, kako kaže, ona, dr. Meliha Čaušević i Denis Okanović odlučili vratiti nazad, dok je ostatak grupe nastavio još pedesetak do stotinjak metara prema vrhu.
“U tom trenutku počelo je i nevrijeme. Pitali smo jednu ekipu koja se spuštala kakvo je stanje gore i rekli su nam da je sve zatrpano i da se ništa ne vidi. Odmah smo odustali od uspona i krenuli i mi nazad”, rekao nam je Vidimlić.
Spuštajući se, ponovo su se spojili s Melihom, Almom i Denisom Okanovićem. Dok se Almino stanje pogoršavalo uprkos pokušajima da je ugriju i pomognu joj, preživjeli Haris Adilović je odlučio ostati uz njih dok su naš sagovornik Kemal, Nermin Talam i Almir Krivdić morali nastaviti dalje prema bazi kako bi pokušali pronaći pomoć jer je komunikaciju nemoguće bilo uspostaviti.
“Pokušali smo u nekoliko navrata kontaktirati GSS, ali nikako im nismo uspjeli poslati poruku niti uputiti poziv jer je bio problem s mrežom. U jednom trenutku smo zaključili da nam je zaista potrebna pomoć te da neko mora sići do baze. Haris je stigao do mene, Nermina i Almira, a i Almir je već tada gubio snagu i počeo padati. Davali smo elektrolite, vitamine, boostere, da ga pokušamo dignuti, ali snagu nikako nije mogao povratiti. Tada mi je Haris rekao da trčim dolje i da tražim pomoć”, govori Vidimlić.
“Padala je ledena kiša, vjetar je udarao toliko jako da se nije moglo gledati ispred sebe. Niste mogli vidjeti ni metar ispred sebe. To je iscrpilo sve ljude”, kazao je.
U pokušaju spuštanja, Vidimlić i Adiloviću su izgubili markaciju, a sve zbog ekstremnog vjetra i slabe vidljivosti.
“I ja sam nekoliko puta zalutao jer se ništa nije vidjelo. Nekako sam uspio izaći iz gornje zone i tek oko tri sata silaska ugledao centar”, prepričava Vidimlić.
Ističe da je u tom trenutku želio samo doći do nekoga i uputiti ga na lokaciju kako bi pomogli grupi.
“Uspio sam doći do ruskih planinara i rekao im da nam hitno treba pomoć jer su ljudi ostali gore u nevremenu. Odmah su reagovali i odveli me do Gorske službe spašavanja koja je od tada bila na raspolaganju svima nama. Odmah su organizovali akciju, uputili ljude, nas zbrinuli i pružili svu pomoć”, izjavio je Vidimlić.
Posebno emotivno govori o Harisu, koji je ostao uz dvojicu iscrpljenih planinara do posljednjeg trenutka.
“Haris je bio prvo u gornjem dijelu s Almom, Denisom i Melihom, a onda je ostao s Almirom i Nerkom. Doslovno su mu umrli na rukama, bio je uz njih pet sati. Masirao ih je, hrabrio ih i nagovarao na šehadet. Tek kada više nije mogao ništa učiniti, krenuo je da spasi vlastiti život”, kazao je.
Ni Harisov silazak nije bio lak. Spuštao se praktički po fotopamćenju. Promašio je put kojim su došli, a GSS ga je pronašao uz pomoć signala koje je slao na oko 4.000 metara nadmorske visine, daleko od kursa kojim je trebao da siđe.
Vidimlić naglašava da nijedna vremenska prognoza nije upozoravala na oluju.
“Pratili smo prognoze i nijedna nije pokazivala ovakvo nevrijeme. Čak su se i druge ekipe penjale. Kada su nam rekli da gore nema uslova za nastavak uspona, svi smo odustali i krenuli nazad”, rekao je Vidimlić.
Na kraju priznaje da su mnogi događaji iz kobnog spuštanja ostali izbrisani iz sjećanja.
“Fali nam mnogo detalja u glavi tokom spuštanja. Možda je to sad zbog umora, ali u tom spuštanju, zbog magle, iscrpljenosti i svega što se dešavalo, jednostavno sve sada izgleda kao kroz maglu.. Previše se toga izdešavalo i trebat će vremena da se posloži”, rekao je.
Vidimlić razgovor za Klix.ba završava s riječima, koje ponovo vraćaju tragične prizore i psihičku traumu, da u policijskoj stanici čekaju da spasioci dovuku i preostale članove grupe koje su pronašli na Elbrusu tokom današnje akcije izvlačenja te da izvrše identifikaciju.
Vidimlić i Adilović koji su u svom životu, baš kao i na Elbrusu, činili sve da pruže pomoć unesrećenima, nakon identifikacije u narednih dan-dva bi trebali krenuti za BiH.
Tijela planinara će nakon obdukcije biti spremna za transport u BiH gdje će biti klanjanja dženaza.