Dok vatrogasci, radnici šumarije i pripadnici civilne zaštite iz dana u dan dežuraju na Plješevici, boreći se s požarištem na izuzetno nepristupačnom i minsko-sumnjivom terenu, iz Grada Bihaća stigla je informacija koja teško može proći bez ozbiljnih pitanja.
Zahtjev za podršku iz zraka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine obnovljen je četiri puta – ali odgovor, prema navodima Grada Bihaća, nije stigao.
Ne govorimo pritom o zahtjevu za neku administrativnu uslugu koja može čekati nekoliko dana. Govorimo o požaru na planini, minsko-sumnjivom području, detonacijama koje se ponovo čuju i ljudima kojima je zbog opasnosti zabranjeno da silaze niz padinu i direktno pristupe pojedinim žarištima.
U takvoj situaciji pomoć iz zraka nije luksuz. Ona može predstavljati jedinu mogućnost djelovanja na određene dijelove terena.
Ako helikopter ne može letjeti – zar je teško odgovoriti?
Oružane snage BiH imaju potpuno legitimno pravo odbiti ili prekinuti helikoptersku operaciju ako stručna procjena pokaže da bi posada bila ugrožena.
Štaviše, Ministarstvo odbrane je 21. augusta javno objasnilo da eksplozije mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava predstavljaju ozbiljan rizik za helikopter te da se djelovanje iznad minski kontaminiranih područja može obustaviti zbog sigurnosti posade.
To niko razuman ne bi trebao osporavati.
Ali sigurnosna procjena nije objašnjenje za izostanak odgovora.
Ako se ne može letjeti – recite da se ne može.
Ako koordinate nisu sigurne – recite koje su prepreke.
Ako nema raspoloživog helikoptera – recite to.
Ako postoji procedura koju Grad nije završio – objasnite šta nedostaje.
Ali da lokalna zajednica, prema vlastitim navodima, četiri puta obnavlja zahtjev i još čeka odgovor, teško se može nazvati ozbiljnom kriznom komunikacijom.
Grad Bihać je još 23. augusta objavio da je ponovo uputio urgenciju na raniji zahtjev i dostavio nove koordinate aktivnih žarišta snimljene dronom.
Na službenim stranicama potpuno drugačija slika
Posebno ironično zvuči kada se pogleda javna komunikacija Oružanih snaga BiH.
Ministarstvo odbrane je u augustu objavljivalo informacije o angažmanu svojih helikoptera na požarištima, ističući „spremnost, profesionalizam i pomoć građanima“. U zvaničnom saopćenju od 21. augusta naveli su da su od početka mjeseca bili angažovani na više područja širom Bosne i Hercegovine.
I upravo zato je pitanje iz Bihaća još jednostavnije:
Ako se javnost uredno i detaljno obavještava gdje helikopteri djeluju, koliko je teško odgovoriti gradu koji pomoć traži četiri puta?
Treba naglasiti i činjenicu koju nije korektno prešutjeti: helikopter OSBiH jeste ranije angažovan na Plješevici. Ministarstvo odbrane je 17. augusta zvanično saopćilo da je helikopter UH-1H-II upućen na gašenje požara kod Bihaća, a Grad Bihać je dan kasnije izvijestio o nastavku njegovog djelovanja.
Dakle, problem nije tvrdnja da Oružane snage nikada nisu pomogle Bihaću.
Problem je ono što se događa nakon ponovnog aktiviranja požarišta i novih zahtjeva za angažman.
Ljudi na zemlji ostaju tamo gdje helikoptera nema
Situacija je dodatno ozbiljna zato što ekipe na Plješevici nemaju slobodu kretanja kakvu bi imale na običnom šumskom požarištu.
Prema informacijama Grada, požarište se zbog minsko-sumnjivog terena mora kontrolisati sa sigurnih i dostupnih lokacija, a detonacije su se ponovo čule. Grad je ranije također saopćavao da pojedinim dijelovima terena nije moguće pristupiti upravo zbog sumnje na mine.
Dok se sve to događa, lokalne ekipe ostaju na planini, pune cisterne, razvlače opremu, dežuraju i čekaju.
Zato ovo više nije samo pitanje helikoptera.
Ovo je pitanje odnosa državnih institucija prema lokalnoj zajednici koja traži pomoć.
Bihać ne mora dobiti potvrdan odgovor po svaku cijenu. Ali mora dobiti odgovor.
Četiri puta tražiti pomoć državne institucije u situaciji požara, a zatim javnosti saopćiti da odgovor nije stigao, činjenica je koja zahtijeva jasno objašnjenje odgovornih.
Jer kada gori planina, kada se čuju detonacije i kada ljudi na terenu zbog mina ne smiju napraviti ni korak dalje, šutnja institucija je posljednje što bi građani trebali dobiti.