Kada je 1992. godine, zbog ratnih okolnosti, napustio Tuzlu i sa suprugom i malim djetetom otišao u Njemačku, Asmir Husejdić nije ni slutio da će u Minhenu izgraditi uspješnu poslovnu priču koja će njegovo ime učiniti prepoznatljivim u ugostiteljstvu. U Njemačku je stigao s namjerom da ostane svega nekoliko mjeseci, ali se privremeni odlazak pretvorio u novi životni početak.
Danas, više od tri decenije kasnije, iza njega su godine napornog rada, poznati restoran Moosacher Paradies, vlastiti brend mesnih proizvoda WOW Grill i ambiciozni planovi za širenje poslovanja. Njegovi mesni specijaliteti pronašli su put do približno 100 restorana širom Evrope, a poslovanje je proširio i na saradnju s velikim trgovačkim lancima.
Husejdić je rođen u Teočaku, a od šestog mjeseca života odrastao je u Tuzli, gdje je završio školovanje. Po struci je trgovac, a prve poduzetničke korake napravio je još u Bosni i Hercegovini. Već sa 20 godina imao je dvije vlastite trgovine, što mu je omogućilo da stekne iskustvo u poslovanju i radu s ljudima.
Međutim, rat 1992. godine prekinuo je njegove planove. Odlazak u Njemačku značio je početak od nule, daleko od rodnog kraja i svega što je do tada poznavao.
Prvi poslovi u Minhenu bili su daleko od onoga čime se danas bavi. Radio je u kompaniji za odvoz smeća, danas poznatoj kao Remondis, a dodatno je čistio i banke. Nije birao poslove, jer mu je cilj bio zaraditi, uštedjeti novac i ponovo pokrenuti vlastiti biznis.
Dio početnog kapitala predstavljala je i ušteđevina koju je ponio iz Bosne i Hercegovine.
Ugostiteljstvo se vremenom nametnulo kao prirodan nastavak njegovog poslovnog puta. Prvi restoran u Minhenu otvorio je 1995. godine, a nakon vođenja nekoliko manjih objekata, 2013. godine otvorio je Moosacher Paradies, restoran koji će postati njegov najprepoznatljiviji poslovni projekat.
Danas je ovaj ugostiteljski objekat poznat po balkanskoj kuhinji i specijalitetima pripremljenim na roštilju na drveni ugalj. Na meniju su ćevapi, pljeskavice, ražnjići, janjetina s ražnja, teletina ispod sača, domaći suhomesnati proizvodi i tradicionalni deserti.
Restoran raspolaže unutrašnjim prostorom kapaciteta oko 200 gostiju, a tokom toplijih mjeseci posebno je posjećena velika vanjska bašta.
Iza uspjeha, kako ističe Husejdić, stoje kvalitet namirnica, predanost zaposlenih i odnos prema gostima. Danas zapošljava 47 radnika, od kojih je deset s njim od samog početka poslovanja.
Posebno naglašava da nikada nije pravio kompromise kada je riječ o kvalitetu mesa i hrane koju poslužuje.
Njegovi gosti nisu samo ljudi porijeklom s Balkana. Restoran je tokom godina postao mjesto susreta različitih generacija, kultura i profesija, a među poznatim gostima bili su bavarski premijer Markus Söder, nogometaš Edin Džeko, teniser Marin Čilić, braća Kličko i Uli Hoeneß.
Nakon što je izgradio prepoznatljiv restoran, Husejdić je odlučio napraviti novi poslovni iskorak i pokrenuti vlastitu proizvodnju mesnih proizvoda. Tako je nastao WOW Grill, brend koji obuhvata ćevape, pljeskavice, sudžukice, burgere i ćufte.
Posebno značajna bila je saradnja s njemačkim trgovačkim lancem Edeka, a dogovorena je i saradnja s Konzumom u Hrvatskoj. U planu su i nova partnerstva s velikim trgovačkim lancima u Austriji.
Prema njegovim riječima, proizvodi WOW Grill već su pronašli svoje mjesto u približno 100 restorana širom Evrope, a cilj je dodatno proširiti distribuciju i učiniti brend dostupnim na što većem broju tržišta.
Ni tu se njegove poslovne ambicije ne zaustavljaju. Uskoro planira pokrenuti franšizni model poslovanja, kojim bi se koncept Moosacher Paradiesa mogao proširiti na veće njemačke gradove.
Budućim partnerima ponudit će podršku u korištenju brenda, nabavci proizvoda, marketingu i obuci zaposlenih, s namjerom da svi restorani zadrže prepoznatljiv kvalitet i standarde.
Dugogodišnji rad donio mu je i brojna priznanja. Moosacher Paradies od 2017. godine gotovo svake godine dobija nagrade kao jedan od najboljih balkanskih ugostiteljskih objekata u Bavarskoj, dok je 2024. godine uvršten među 300 najboljih restorana u Njemačkoj.
Iza svih priznanja, međutim, kriju se godine odricanja i ogromnog rada. Husejdić otkriva da i danas radi između 400 i 550 sati mjesečno, što dovoljno govori o njegovoj posvećenosti poslu.
Ipak, uprkos poslovnim uspjesima, najvećim životnim bogatstvom smatra porodicu. Kćerka Arnela već se uključila u porodični biznis, a Husejdić se nada da će jednog dana nastaviti njegovim putem. Dva sina trenutno su posvećena školovanju.
Ističe da mu novac, restorani i priznanja ne znače koliko činjenica da mu je porodica na okupu, da se međusobno poštuju i pomažu.
U slobodno vrijeme najviše uživa u tenisu, a posebno prati mečeve Novaka Đokovića. Voli i druženja uz muziku, dok posebno mjesto u njegovom životu zauzima pjesma „Tebi majko misli lete“, koju naziva svojom himnom.
Priča Asmira Husejdića tako je mnogo više od priče o uspješnom restoranu u Minhenu. To je priča o čovjeku koji je ratnih devedesetih napustio svoj dom, prihvatio najteže poslove, krenuo gotovo od nule i upornošću izgradio poslovni sistem koji danas prelazi granice Njemačke.
