Novinar Danijal Hadžović se putem društvenih mreža oglasio povodom saobraćajne nesreće koja se sinoć dogodila u Sarajevu, a u kojoj je život izgubila mlada doktorica, Bišćanka Azra Spahić.
Objavu prenosimo u cjelosti:
Ako obratite pažnju ove ubice za volanom, uočit ćete frapantnu fiziološku sličnost – masne kockaste glave i tupi teleći pogledi koji nepogrešivo isijavaju moždanu prazninu i divljačku osiljenost.
Izgledaju kao braću i to u neku ruku i jesu jer dijele iste devijantne gene.
Ne računajte da ćete ih promijeniti odgojem, jer su svoj karaktere i obrasce ponašanje naslijedili od roditelja koji su im takvim, praznoglavim i osiljenim, kupili oružja za divljanja po gradu. Neće pomoći ni strožije kazne koje su uvedene, jer devijantni mozak uzbuđenje doživljava na prosipanje sile i dok je prosipa sigurno ne misli na posljedice, jer on djeluje na osnovu svojih nagona, ne promišljanja.
Jedini način na koji društvo može da se zaštiti od ovih divljaka je da ih nadzire. Nema ih puno, par desetaka u cijelom gradu. Iza sebe imaju mnoštvo previše, krivična djela, a kao što vidite iz priloženog, lako ih i po izgledu možete uočiti. Njihovo identificiranje, praćenje i ograničavanje, drugim riječima, primjena kontrolisane sile nad njima, jedini je način da se njihova sila spriječi.
Uvođenja općih strožijih zakona za sve zbog kojih će ispaštati većina normalnog svijeta, a ovi ih nastaviti suvereno i bahato kršiti, neće riješiti problem.
Svega nekoliko sati nakon što je Sanjin Sefić pokosio dvije studentice i dao se u bjekstvo, gledao sam u Titovoj divljaka kako između auta jurca 200 na sat. “Koliko još ljudi trebaju da pobiju” – rekao sam tada u sebi, ali mi je bilo jasno da će devijantni umovi ostati potencijalne ubice sve dok fizički na raspolaganju budu imali mogućnost razviti gas do maksimuma.
Od tada svaki dan, posebno navečer, u Sarajevu ste mogli uočiti najmanje 5-6 divljaka koji nenormalnim brzinama jurcaju kroz grad. Nisu ih obeshrabrile brojne smrti, strožiji zakoni, veće zatvorske kazne ni kamere postavljene po gradu. Pitanje je samo trenutka i nesretno poklopljenih okolnosti kada će neko od tih divljaka, a potencijalni ubica je svaki od njih, nekoga nevinog građanina pokupiti i oduzeti mu život.
To se upravo sinoć dogodilo. Ubica je Armin Berbeović, jurcao je pijan, bez vozačke dozvole.
I u trenutku dok ovo pišem, a Berberović sjedi u pritvoru iza rešetaka, gradom vjerovatno jurca neki divljak, potencijalni ubica od kojeg samo sreća štiti građane, sve do jednog, sljedećeg trenutka.