Na tržištu rada sve je teže pronaći majstore, vozače, kuvare, konobare. Većina njih, zbog niskih plata, napustila je našu državu. Pa sada za ovim zanimanjima vape i poslodavci i građani.
Za pomoć u molerskim radovima, Samir Omić davao je dnevnicu i do 100 KM. Ali odziv je slab. U poslu mu je samo pomagao osamdesetogodišnji komšija. A nije da nije nudio posao i mladima.
“Ali su neodgovorni, neće da dođe. Jedan dan dođe, drugi dan ne dođe. Prisiljen si sam da ideš da radiš”, kaže nam moler, Samir Omić.
Sa istim problemom suočava se i sarajevski stolar Salko Krešo, koji se ni u penzionerskim danima ne odriče posla:
“Neće niko ništa, neće ni da pomogne. Obišao sam pola svijeta, tu sam imam svoju radnju. Ne znam živ šta ću od mušterija, a 75 mi je godina, a 15 godina u penziji, i to ne mala, velika penzija.”
Da je sve teže pronaći majstore za ‘kućne’ kvarove, svjedoče i građani:
“Inače nema nijedan majstor da valja, malo ih je, preskupi su. I što se tiče električara i molera i ovog za pločice”, kaže jedna sugrađanka.
“Opet, oni samouki, nekog kova starijih godina, oni ko nešta znaju. Ovo ostalo ništa”, dodaje druga.
A osim majstora, na tržištu rada između ostalog, nedostaje i kuvara, vozača, IT stručnjaka, konobara.