Bosanskopetrovačke žene poznate su po svom neumornom radu i proizvodnji brojnih rukotvorina, narodnog veza, poznatog petrovačkog ćilima, pletenja, izrade predmeta od raznih vrsta materijala, zdravog načina proizvodnje hrane, pića, sakupljanju bilja, gljiva, a sve to kako bi poboljšale život i prenijele tradiciju na mlađe naraštaje.
Pričamo vam o ženama koje svakodnevno svojim vrijednim rukama prave hranu, njeguju stare zanate, tradicionalan način života, te promovišu zdravlje i zdrav okoliš. Proizvode organsku hranu, bez vještačkih dodataka, njegujući prirodu, te svojim radom pokazuju da je moguće živjeti u današnjem vremenu na ovaj način.
Biljni čajevi, ljekovito bilje, proizvodi od meda, šipka, šljiva, aronije….samo su neki koje ćemo prezentovati kroz našu priču.
Ovi proizvodi, radovi, na najbolji mogući način pokazuju kako se zajedničkim radom, miješajući sve kulture u Bosanskom Petrovcu, može napraviti nešto vrlo lijepo i korisno za sve nas.
Ove žene često zajedno učestvuju na sajmovima, pa tako i na tradicionalnom gradskom sajmu Petrovačke rukotvorine.
Aziza Hrkić je žena koja živi u Bosanskom Petrovcu, sakuplja bilje, kako ona kaže godinama se bavi ovim poslom, te zatvorenih očiju zna pronaći travke koje liječe mnoge bolesti. Ovaj posao, iako bezazleno izgleda, ponekad dovede i pred stalna staništa nekih divljih životinja, međutim, Aziza kaže da je sreća prošlog puta poslužila, te je izbjegla direktan kontakt sa medvjedom.
Ističe da pokušava na svaki način da drži higijenu, čistoću i besprijekornost u sakupljanju, čišćenju, sušenju i pakovanju čajeva, jer joj je bitno da su njeni kupci zadovoljni, a dokaz za to
su stalna kupovina ljekovitog bilja, zdravlja iz prirode.
Milka Mirković je žena koja oko 24 godina radi sa biljem. Kaže Milka da od aprila kreće njen rad, svaki mjesec u godini ima svoje ljekovite trave. Omladina, po njenom mišljenju, slabije hoće da se
bavi ovim poslom, ali ima vrijednih ljudi koji svojim radom žele da steknu bolje uslove za svoj život. Kaže da Bosanski Petrovac ima oko 5.000 ljekovitih biljaka, te da ona, koja radi oko 24 godina ovaj posao, poznaje tek oko 200 vrsta.
Sedija Spahić, posljednja je bosanskopetrovačka tkalja autentičnog veza “Bolića kola”. Nimalo jednostavna nije priprema same vune za tkanje, a potom nastupa kreativni dio posla, sam rad na tkalačkom stanu.
Iskustvo joj pomaže u brzini izrade ćilima, a Sedija kaže da je za jedan veliki ćilim potrebno 2 mjeseca iscrpnog rada. Mladim ljudima bi poručila da će rado prenijeti svoja znanja i da bi voljela da se što više mladih žena bavi ovim zanatom i da ga od zaborava sačuva.
Bilja Grbić radi sa domaćim i tradicionalnim proizvodima koji se baziraju na prirodnoj bazi. Bez hemije, konzervansa, proizvodi pekmeze, hladno cijeđeni sok, likere, tinkture, čajeve.
Kaže da je to ljubav koja je povezuje sa djetinjstvom, jer je njena majka vodila na brdo, te da joj iz djetinjstva sjećanja sežu i povezuju ka ovoj strasti. Porodično rade na sakupljanju plodova, biljaka, a potom ona, svojim zlatnim rukama dovodi do gotovog proizvoda. Pohađala je više edukacija, što joj je dalo mnoga korisna znanja, pa je tako počela i proizvodnju krema.
Također, Bilja radi i dekupaž, likovnu umjetnost, te izradu nakita.
Rad žene u društvu je po mišljenju naših sagovornica vrlo malo cijenjen, a ovom pričom želimo da im odamo to priznanje koje u društvu izostaje, te na taj način kažemo hvala za sve one zdrave proizvode, narodne rukotvorine, koje su nam dostupne,zahvaljujući upravo njihovim rukama, zlatnim rukama.