Prvog dana proljeća dan i noć dijele vrijeme na dva potpuno jednaka dijela. Tako je bilo i 2012. godine kada je mlada banovićka pjesnikinja Lejla Avdić, s prvim zrakama sunca, u 8.00 sati pomilovana rukom jednog meleka svijetlog lica, sklopila oči i otišla u sfere u kojima i stanuju pjesnici. Tako je proljeće uranilo i lani, i prekolani, i ove godine, tako će biti i čitavo sljedeće stoljeće, kažu zvjezdoznanci.
Lejla Avdić zapravo je živjela poeziju, a i njezin kratki život bio je čista poezija.
U izdanju biblioteke “Forma” Javne ustanove Centar za kulturu i informisanje Banovići, još 2010. godine izašla je njezina prva zbirka pjesama Imam san / I have a dream, dvojezično, na bosanskom i na engleskom jeziku. Bila je to svojevrsna borba stihovima protiv opake bolesti koja je napala djevojčicu. Sam Bog zna kako je djelovala ova terapija i za koliko koraka je produžila Lejlin život. Također, sam Bog zna, hoće li više ikad ijedna promocija knjige u našem malom gradu okupiti na jednom mjestu toliki broj ljudi kao te večeri, 3. decembra 2010. godine kada je pozorišna sala Radničkog doma bila do vrha ispunjena ljudima i emocijama. Te večeri Izdavač je prodao preko 400 knjiga, a sav prihod ostvaren prodajom knjiga Lejla je koristila za nastavak svog liječenja.
Ali magnetna rezonanca bila je neumoljiva i pokazala je rezultat koji nam se nije dopao. Uprkos svemu, odlučili smo se za poetsku terapiju. Nakon promocije, Lejla je nastavila pisati pjesme za novu zbirku, nastavila je živjeti poeziju, promovirala je svoju knjigu (Tuzla, Zenica, Sarajevo…), prodavala je i tako zarađenim novcem finansirala vlastito liječenje. Samo Lejlini roditelji znaju kako su se nosili sa odlascima u Sarajevo, sa terapijama, čekanjima, neizvjesnošću, nedostatkom novca…
Iscrpljeno dvoipogodišnjom borbom sa opakom bolešću krhko tijelo više nije moglo izdržati i Lejla je ujutro, u osam sati, 20. marta 2012. godine, zauvijek sklopila oči, da nastavi san na Onom svijetu, svijetu u kojemu caruje duh a materija biva potpuno obesmišljena.
Povelja općine Banovići za Lejlu Avdić
Lejla Avdić nosilac je najvišeg općinskog priznanja „Povelja općine Banovići“, koja je uručena posthumno, 10. septembra 2012. godine na svečanoj akademiji povodom obilježavanja 10. septembra, Dana općine Banovići.
Druga Lejlina knjiga izašla je posthumno, 2013. godine
Godinu dana kasnije (2013), isti izdavač JU „Centar za kulturu i informisanje Banovići“, ista biblioteka Forma, isti urednik, isti prevodilac, izdali su Lejlinu drugu knjigu Kao san / Like a dream, također dvojezično. Prihod ostvaren prodajom ove knjige izdavač „Centar za kulturu i informisanje“ Banovići donirao je Udruženju „Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH“.
U predgovoru drugoj Lejlinoj knjizi, 3. augusta 2012, odnosno 15. ramazana 1433. h.g. Safet Berbić, urednik biblioteke Forma pod naslovom Poetska terapija zapisao je sljedeće: „Proljeće je 2012. godine, rekosmo, uranilo (prestupna godina, valjda), došlo je u utorak 20. marta ujutro, u šest sati i četrnaest minuta, uranilo da se pozdravi s Lejlom, da kaže kako i koliko je Bog voli, i zašto je udesio da se sve odigra tako rano: u ranoj mladosti, u ranu zoru, u rano proljeće, u rano stoljeće i u rani milenij kada se snjegovi tope, kad ratar priprema vrt za sjetvu i sadnju, kad se jaglaci i kaćunci nadmeću u ljepoti, kad se sve budi, udesio je Bog da baš tada Lejla utone u san.“
Posljednji ispraćaj Lejle Avdić na Svjetski dan poezije
Hiljade Banovićana oprostilo se od Lejle na mjesnom mezarju u Mrdićima, upravo na Svjetski dan poezije, 21. marta 2012. godine. Plakali su skrušeni safovi, dok je jedan banovićki pisac čitao oprostajni govor. Halali i fatihe iz duša hiljada ljudi njihali su tišinu u nevidljivim zvučnim valovima i slali nebesima molbe da Uzvišeni Allah dž. š. podari Lejli sveosam dženneta, da njezinim roditeljima, Aziri i Enesu i sestri Elmi, podari sabur.
„Moja generacija“ ustanovila je Međunarodne književne susrete Lejla Avdić 2014. godine
Godinu dana kasnije (2014), banovićka nevladina organizacija Moja generacija, ustanovila je međunarodne književne susrete Lejla Avdić s ciljem čuvanja uspomene na lik i djelo Lejle Avdić i afirmacije mladih talentiranih spisatelja iz zemlje i regiona. Suorganizator i medijski pokrovitelj bila je Jacna ustanova Centar za kulturu i informisanje“ Banovići. Odziv učenika bio je iznenađujuće dobar. Samo na prvi konkurs stiglo je više od 600 radova.
I danas, 12 godina poslije, na Lejlinom mezaru stoji otvorena knjiga, ista ona koja je s njom dosanjala snove na bolničkom krevetu pedijatrijske klinike UKC-a Tuzla, ista knjiga isti snovi, ista knjiga isti stihovi: Imam san i Kao san.