Belmina Čajića su 26 mjeseci liječili na UKC Tuzla, 26 mjeseci mu nisu uspostavili dijagnozu, 26 mjeseci mu nisu dali pravo na drugo liječničko mišljenje, … 19.06.2023. godine, izdahnuo je kod kuće, na majčinim rukama …
Belmin je teško podnosio dijalizu koja mu je zbog tankih vena bila vrlo bolna, i nakon svake dijalize osjećao se sve lošije, glavobolje su bile jače, pritisak nije opadao, već je dostizao rekordne vrijednosti. Ipak, dijaliza je pojačana.
Belmin je bio sve slabiji.
Kopnio je.
“Neću odustati – kaže – dok istina ne ugleda svjetlo dana i krivci ne budu propisno kažnjeni. Znam i da se borim i sa politikom, ali to mi ništa ne znači niti me plaši.”