Na društvenim mrežama se oglasio Nijaz Nanić, rođeni brat rahmetli Izeta Nanića, heroja oslobodilačkog rata. On je opisao šta se događalo kada je Izet Nanić bio zarobljen.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
– Poštovani građani BiH, došlo je vrijeme da vam se obratim, ili da zauvijek šutim. Duboko svjestan da posljedice jedne i druge odluke mogu biti pozitivne i negativne, ja sam odlučio da vam se obratim i da ne šutim. Negativne posljedice ovakve moje odluke, biće usmjerene isključivo prema meni, ali ja ih se ne plašim.
S druge strane, u ime svih onih pozitivnih stvari koje se mogu, a iskreno se nadam da će se i desiti našoj BiH, smatram da je ovo moja ljudska obaveza koju sam spreman izvršiti. Rame uz rame sa hiljadama Bosanaca i Hercegovaca tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata 92/95 branio sam ovu zemlju od agresora. Početak rata me zatekao na Fakultetu matematike i informatike u Splitu, kao jedan od tri najbolja studenta.
Dilema je i tada bila slična današnjoj. Da li da pomognem svojoj BiH, ili da se domovine odreknem zauvijek, u svakom smislu značenja te riječi. I tada, ne osvrćući se na moguće lične posljedice, donio sam odluku da napustim fakultet i krenem plemenitim putem koji je imao za cilj učešće u odbrani domovine.
Skupa sa bratom rahmetli Nevzetom uz pomoć vojnog atašea tadašnjeg „Vojnog okruga Bihać“, učestvovao sam u formiranju specijalne jedinice „Gazije“ u Splitu i Zagrebu. Sa ovom jedinicom sam, nakon više od 100 km marširanja, kroz tada okupirane dijelove Hrvatske, tzv. SAO Krajinu, uspio doći na slobodni dio BiH.
Nakon pogibije rahmetli brata Nevzeta koji je bio komandir jedinice “Gazije”, prekomandovan sam na mjesto referenta za obavještajne poslove u komandi 505. brigade. Čast mi je bilo raditi sa pomoćnikom za obavještajne poslove 505. brigade rahmetli Mehom Bašićem koji je Izetu bio njegova desna ruka. Kao starješina učestvovao sam u svim aktivnim borbenim dejstvima 505. brigade tokom rata i pri tome dva puta ranjavan.
Posebno sam ponosan na činjenicu da je mojim ličnim obavještajnim radom na terenu, tokom najznačajnije bitke Breza94 za odbranu BiH u septembru 1994. godine, otkrivena lokacija komandnog mjesta ratnog zločinca Ratka Mladića. Ova ofanziva srpske vojske imala je za cilj da napravi prekretnicu rata u korist njihove konačne pobjede, sloma Armije BiH i bila je osmišljena po istom scenariju koji će se u ljeto 1995. godine desiti u Srebrenici.
Ta informacija o lokaciji komandnog mjesta srpske vojske značajno je doprinijela Izetovoj konačnoj odluci, da naše snage upravo na tom pravcu izvrše kontranapad. U tom kontranapadu, koji se desio 12.09.1994. godine, neprijatelj je poražen i potučen do nogu. Posebno, radi naših sugrađana srpske nacionalnosti koji će ovo eventualno imati priliku da čitaju, a zbog karaktere časne borbe pripadnika 505. brigade, sa ponosom ističem da sam prilikom predvođenja grupe boraca u našem kontranapadu zarobio jednog neprijateljskog vojnika koji tom prilikom nije dobio ni riječ uvrede, a kasnije je razmijenjen i živ i zdrav se vratio svojoj porodici.
I poslije rata je rat.
Nakon demobilizacije iz Armije BiH, vratio sam se u Split kako bih završio prije rata započeti studij. U Splitu sam 1996.godine završio drugu godinu studija, nakon toga školovanje nastavio u Sarajevu na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek matematika i informatika, gdje sam diplomirao krajem 1999. godine. Kasnije sam upisao magistarski studij na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, odsjek informatika, na kojem sam odbranio svoju master tezu 2009. godine.
Informatičari su i onda kao i sada bili deficitaran kadar. Početkom 2000. godine sam se prijavio na oglas za prijem u radni odnos objavljen od strane tadašnjeg Javnog poduzeća PTT. Kao jedini prijavljeni kandidat, dobio posao stučnog saradnika za održavanje baza podataka i računarskih mreža. Danas radim u BH Telecom-u kao inspektor kvaliteta izvršavanja unutarnjih procesa rada.
Neću vas zamarati sa bitkama koje sam poslije rata vodio sa vlastodršcima ove, krvlju boraca Armije BiH, odbranjene zemlje. Iz svake te bitke izlazio sam jači i još odlučniji da ne skrenem sa puta istine, pravde i poštenja. Pri tome, imajući stalno na umu one koji svoje živote dadoše u borbi za našu BiH, za našu slobodu. Posve sam siguran, da ćemo se svi složiti oko tvrdnje da je to trnovit put i da će taj put odabrati samo oni koji su jaki i koji ne gazeći principe morala i vjere čuvaju svoje i poštuju tuđe svetinje.
Znam da su slične poslijeratne bitke vodili mnogi demobilisani borci, osim onih koji su se iz ličnih interesa prodali vlastodršcima, njihovim tajkunima i ratnim profiterima. Nažalost, mnogi naši saborci nisu bili u poziciji da te bitke vode bez velikih posljedica po njih same i njihove porodice. Neki od njih su te bitke izgubili i u mukama i moralno slomljeni završili svoj život.