9. decembra 2019. godine u jednom od nastavaka akcije “Pero” lišen je slobode tada šef Odjela za narkotike u Ministarstvu unutrašnjih poslova USK (MUP USK) Alaga Čaušević, objavili su mediji širom Bosne i Hercegovine.
Štetu u službi, društvu, degradiranje i minimiziranje ljudskosti ovaj policijski službenik je od tada do danas proživljavao na društvenim mrežama, ali po ko zna koji put pokazala se tačnom ona da je “pravda spora, ali dostižna.”.
Pravda u slučaju policijsko službenika Čauševića je spora bila tri godine, samo da bi se spoznalo da ipak nema dovoljno dokaza za ono zbog čega se optužuje, međutim to i nije toliko sporno u ovom ali i mnogim drugim slučajevima.
Niti u ovom, ali ni u mnogim drugim slučajevima, nemamo niti dio medijske pratnje kako bi bar na takav način bili korektni prema onima kojima je ipak šteta nanesena, i to nikako mala šteta. Da li treba postati praksa da jednakom medijskom snagom i pamfletima oni koji su pogriješili jednako priznaju pogrešan skalp, kao što su slavno pokazivali ulovljen skalp?
Ne bi se to ni znalo da Čaušević, bar za svoje ljude, one najbliže nije morao objaviti, saprati bar malo onog što mu je napravedno učinjeno, dokument kojim se obustavlja istraga protiv njega nakon tri godine. Koliko je ovakvih slučajeva, pitamo se?
