Loretta Harmes ima vrlo rijetku bolest koja ju sprječava da jede čvrstu hranu. Hranu unosi sondom. Međutim, otkrila je da ima talent za kuhanje.
Njezin moto je “Ne mogu jesti, ali mogu kuhati.” Na Instagramu je možete pronaći pod neobičnim nadimkom the-nil-by-mouth-foodie, što znači “gurman koji ne jede ništa”.
Nije jela za stolom više od šest godina
Loretta puno i dobro kuha, ali ne može jesti na normalan način. Rijetka bolest tjera je da koristi sondu jer joj želudac nije u stanju probaviti hranu.
Kušanje i uživanje u okusu je izvan Lorettinog dosega, ali – kako sama kaže – sonda joj je dala mnogo više nego što joj je oduzela. Zašto? U fazi traženja dijagnoze i terapije, doživjela je pravu moru, a nekoliko je puta bila čak i blizu smrti.
Strast prema kuhanju od djetinjstva
Ponekad nam ograničenje, umjesto prepreke, otvara nove horizonte. Loretta radi kao kuharica, ali je u isto vrijeme žena čija je najslabija točka želudac.
U svojoj obiteljskoj kući počela kuhati vrlo rano, kao jedanaestogodišnja djevojčica. Pripremila je večeru za cijelu obitelj u utorak navečer kada se njezina majka kasno završila s poslom.
“Moja je majka radila kod kuće kao frizerka, a njeni su klijenti navikli vidjeti Lorettu kako prilazi majci s drvenom žlicom i traži novi umak. Imala sam potpuno slobodne ruke u kuhinji i voljela sam praviti razne delicije za svoje najmilije od sastojaka koje sam pronašla”, prisjeća se.
Avantura u kulinarstvu prekinuta je kada je Loretta napunila 15 godina
Najteža faza u Lorettinom životu bila je kada su se počeli pojavljivati prvi ozbiljni simptomi rijetke bolesti. Da stvar bude gora, u početku se smatralo da boluje od anoreksije. Tada još nitko nije znao da boluje od Ehlers-Danlosovog sindroma, genetskog poremećaja vezivnog tkiva koji može utjecati na različite organe i tjelesne funkcije. U Lorettinom slučaju, oštećuje želudac i crijeva, ometajući probavne funkcije.
S 19 godina Loretta se prestaje nositi s boli koja ju je vezala za krevet. “Sve se događalo vrlo brzo, nisam mogla jesti niti čak otići u toalet. Sljedećih pet godina bile su mora i mislila sam da se više neću probuditi.” Intervenirale su socijalne službe i Loretta je dvije godine provela u centru za liječenje poremećaja prehrane.
No, zdravstveno stanje se samo pogoršavalo. Sjedila je za stolom šest puta dnevno (za tri glavna obroka i tri međuobroka), žvakala hranu u prisutnosti medicinskih sestara, koje su provjeravale je li progutala svaki zalogaj.
Dok nije došla točna dijagnoza, nitko nije znao što se događa s Lorettinim tijelom, a ona se osjećala sve gore i gore. Postala je suprotnost sretnoj djevojci koja je voljela kuhati za svoje najmilije. Svaki je zalogaj bio popraćen nesnosnom. Nije imala volje za životom. Priznaje da se u tom razdoblju nekoliko puta pokušala ubiti.
Blagoslovljena sonda: Loretta ima priliku i dalje živjeti i raditi
Posljednji obrok koji je pojela prije šest godina bio je pečeni krumpir. Jedan je liječnik uspio sastaviti sliku svih simptoma Lorettine bolesti i tako postaviti dijagnozu: specifična vrsta Ehlers-Danlosovog sindroma. Paradoksalno, podaci o ovoj ozbiljnoj bolesti koja remeti rad želuca i crijeva značili su kraj Lorettine more.
Loretta danas unosi hranu kroz želučanu sondu, što znači da je 18 sati dnevno spojena na vrećicu punu tekućina bogatih hranjivim tvarima.
Trenutno Loretta tretira sondu kao blagoslov, a ne kao prokletstvo. Iako je izgubila izravan kontakt s hranom, ima priliku živjeti.
Možda bi se u sličnoj situaciji većina nas potpuno isključila iz kuhinje i kuhanja. Zašto postati kuhar ako ne možete probati ili uživati u jelima koja pripremate?
Koliko god to izgledalo čudno, čim se oporavila, njezina je kulinarska strast ponovno oživjela. Danas je Loretta “gurmanka koja ne može ništa staviti u usta”. Njezin Instagram profil pun je delicija primamljivih okusom i izgledom.
Ponekad moramo izgubiti nešto kako bismo dobili novu perspektivu.