Premijer FBiH Fadil Novalic gostovao je na Hayat televiziji povodom Dana nezavisnosti BiH.
Kazao je da se danas posebno svečano osjeća i taj osjećaj vuče od 1. marta 1992. godine, kada su izašli na glasanje za nezavisnost.
Obukli smo najljepše odjelo. Bio je to jedans svečani dan, nije bilo snijega. Sunčan dan je najavljivao optimizam i svi smo bili sretni. Prije toga imali smo velike strahove. Država koju smo poštovali i gradili se počela raspadati i već ssmo se tad prepali da nećemo ostati kao neka majorizirana skupina u toj krnjoj Jugoslaviji. Pojavio se tračak nade. Pojavila se međunarodna zajednica koja je rekla da ako izađemo na referendum i dobijemo procenat bit ćemo nezavisni – govori.
Kaže da je narod tad bio svjestan i znao šta čini i znao da je u nekom prošlom vremenu boravak na tom prostoru je bio mnogo puta ugrožen. Koliko već su genocida preživjeli Bošnjaci, to se ne može izbrisati.
– Strahovi su pohranjeni duboko u nama. Ti su strahovi bili prisutni stalno. Ali taj dan smo bili ponosni i budućnost pred nama je bila onako kako smo predstavljali. Sa pozitivnim ishodom – prisjeća se Novalić.
Godinama se nastoji osporiti nezavisnost i subjektivitet domovine, ali ona je tu i danas je slavimo.
– To je neka sudbina Bosne. Stalno su nas napadali i osporavali, ali gdje su sad imperije koje su stavljale ruke na BiH? Gdje su narodi koji su posezali za našom teritorijom. Između tih nastojanja BiH je stalno nalazila način da živi, da bude nezavisna. Ništa drugo ne možemo zaključiti iz te historije, sem da je BiH trajna kategoroja. Niti nezavisnost, niti bilo koja sloboda nisu zagarantirane, za nju se se trajno treba boriti – kaže premijer.
Govorio je i o svom rodnom gradu, za koji je posebno vezan. Prisjetio se da je Gradačac bio posebno izložen. Bio je teško ranjiv grad i bio je tamo intenzivan rat.
– Zapamtio sam dva datuma. Jedan je bio oktobar ’92. godine. Jako smo bili napadnuti. To su bili arsenali kakve niko drugi nije vidio. 22 oktobra je došao voz koji je ušao u Knin, u Doboj i mi smo ga zaustavili. Posljedice su bile nevjerovatne. Našli smo naoružanje koje nam je poslužilo za čitav rat. Nismo vjerovali da tako može biti naoružan voz koji je bio prilično velik. Ali u emotivnom smislu, shvatili smo da nas niko ne može pobijediti. Tu smo porasli u svojim očima i koliko se rodila ta sigurnost.
Drugi datum bio je pred Božić, 24. decembar ’94. godine.
– Mi smo u Gradačcu vrlo organizirano pristupili odbrani i u svojoj građevinskoj kompaniji izlili velike betonske table i obložili sve bitne objekte kako bi mogli funkcionirati jer smo bili jako granatirani. Obložili smo i škole i općinu, sve objekte bitne. Djeca su išla relativno sigurno u školu. To je dobro štitilo školu. Taj dan kad su djeca izlazila iz škole je pala granata i ubila petero djece ispred škole. Dvoje od tih petero bili su blizanci od 17 godina. Moja supruga koja je nosila moju treću kćerku naišla je na taj prizor i to je utjecalo na nju da se prijevremeno porodi – prisjeća se.
Rat je kreacija dobrog i zlog u istom vremenu, ističe.
– Danas postoji spomenik pred tom školom i to mi se jako urezalo u sjećanje. Rat je skup najdubljih emocija u pozitivnom u negativnom pogledu – rekao je Novalić.