Liječnici su rekli majci da pobaci kćer jer su na ultrazvuku vidjeli da nema ruke, no ona je postala najveći blagoslov obitelji. Puno toga ih je naučila!
Vanessa McLeod bila je shrvana kada je saznala da njezino nerođeno dijete nema ruke.
Osjećala je još veći strah kada su joj liječnici savjetovali pobačaj. Kaže da se zbog njih osjećala krivom jer želi svoje dijete te je sumnjala u svoju sposobnost da brine o djetetu s posebnim potrebama.
No, ova Kanađanka kaže da je znala da ne može pobaciti svoju kćer Ivy, a najviše joj je pomogla podrška supruga i roditelja.
„Ostatak trudnoće bila sam paralizirana strahom i brigom, ali moja se perspektiva počela mijenjati“, rekla je. „Stvari su se jednostavno poklopile. Osjećala sam da je tako ispravno. Osjećala sam se kao da je svemir odabrao da baš ja, od svih majki, budem Ivyna mama.“
U 19. tjednu trudnoće saznala da je s bebom nešto nije u redu
Ispričala je da je bila trudna 19 tjedana kada je saznala da nešto nije u redu s njezinom kćeri. Njezin je suprug bio na službenom putu, pa je majka išla s njom na ultrazvuk. Iako je pregled trajao duže nego obično, kaže da nisu posumnjale da nešto nije u redu.
Sutradan ju je nazvala primalja s lošim vijestima. Roditelji su otpratili Vanessu na sastanak s primaljom kako bi dobili više informacija.
„Mislim da nisam prestala plakati od trenutka kada me nazvala primalja, pa sve dok nismo stigli u njezin ured. Strašno sam se bojala da ću izgubiti bebu. Kada sam s mamom sjela na parkiralište ispred primaljina ureda, pripremajući se na ulazak, mama mi je rekla: Vanessa, što god da je, prebrodit ćemo to.“
Prvo što je primalja spomenula jest da je moguće da će beba imati rascjep usne, prisjetila se McLeod.
„Ponadala sam se da je to sve. To je sitan problem, estetski… No, nije bilo tako.“
Primalja joj je otkrila da beba nema ruke
Primalja je rekla da beba pokazuje znakove srčanih problema te da joj je jedna bedrena kost zakrivljena i kraća od druge. Naposljetku, rekla joj je da njezina beba nema ruke.
„Osjećala sam se kao da me netko udario u trbuh“, prisjeća se. „Ostala sam bez daha. To me u potpunosti uništilo i jauci su sami izašli iz mene, a maštanja o mojoj savršenoj bebi su nestala.“
Međutim, nakon izlaska iz ureda, njezin je otac imao samo riječi ohrabrenja.
Ona će biti blagoslov, toliko toga će nas naučiti
„Ona će biti blagoslov za našu obitelj. Mislim da našoj obitelji treba netko poput nje. Toliko će nas toga naučiti.“
Nedugo nakon, ona i suprug otišli su u dječju bolnicu u Vancouveru gdje su se sastali sa stručnjacima kako bi razgovarali o stanju njihove kćeri. Iznenadilo ih je ono što se tada dogodilo.
Vanessa je napisala:
„Mislila sam da ćemo tog dana dobiti odgovore, da će nam liječnici reći zašto se to dogodilo, što je bio uzrok i koji nam je sljedeći korak. No, svi su sastanci bili veoma razočaravajući te su nam liječnici stvorili više pitanja nego što su ponudili odgovora. Cijelo je iskustvo bilo prožeto negativnošću.