Reprezentacija Bosne i Hercegovine će opet imati jednog Salihamidžića. Danas nećemo pričati previše o Hasanu, već ćemo pažnju posvetiti Nicku. Nick je rođen u Minhenu 2003. godine, a trenutno čeka svoj debi za mladu reprezentaciju BiH.
– Dobro sam se snašao, momci su odlični, treneri su dobri, kao i ostatak tima. Hrana je odlična (rekao je kroz smijeh, op.a) – započeo je razgovor mladi Nick.
Mlada osoba, puna potencijala i želje za uspjehom je ostavila odličan utisak, a sigurno je da će se, uprkos tome što ne govori bosanski, svidjeti i navijačima Bosne i Hercegovine.
– Velika čast mi je nastupati za istu reprezentaciju kao i moj otac. On mi je najveći idol, htio sam ići istim putem kao i on. Nije bilo premišljanja uopće. – kazao je Salihamidžić, osvrnuvši se i na to da je mogao nastupati za ostale reprezentacije.
– Dio mog izbora je bila historija moga oca sa ovom državom, ali i u isto vrijeme, na društvenim mrežama i ljudi koji sam upoznao iz Bosne i Hercegovine su bili ljubazni prema meni, dok to nije bio slučaj u Njemačkoj i Španiji, tamo su često koristili prilike da me kritikuju. Bosanci i Hercegovci su prema meni uvijek bili prijateljski nastrojeni – dodao je Nick.
Teško je odrastati kao dijete sportiste, možda ne sa standardnim problemima s kojima se susreću ostali ljudi, ali pritisak je uvijek glavna tema zašto neki od njih ne uspiju. Zrelost je teško dostići u 20-im godinama, pogotovo kada odrastate uz poznatog oca, ali to nije slučaj s Nickom. Nick je s obje noge na zemlji.
– Postoje pozitivne i negativne strane kada ste sin poznate osobe. Ako igram dobro onda je “vidi sin Hasana, isti ste”, a ako ne igram onda često kažu “ah, on je tu zato što mu je otac Salihamidžić”. Nekad otvara vrata, nekad ih zatvara i kada sam bio mlađi to me dosta stresiralo. Danas, ja sam svoj čovjek. Ja sam Nick i ne pokušavam da mi ne smeta – rekao je govoreći o stresu koji dolazi sa time što je sin popularnog “Brazze”, dok je zaista impresivno koliko zdravo razmišlja.
Nick je govorio i o svojim saigračima na najbolji mogući način, hvaleći kako su ga primili, iako ne pričaju istim jezikom, ali je i pokazao zapanjenost njihovim poznavanjem stranih jezika. Naravno, pitali smo ga o tome da li su ga naučili malo bosanskog jezika, ali je on kazao kako su ga stigli samo naučiti “ružne riječi”.
Teško je kada napuštate dom. Pogotovo je to teško kada idete na drugi kraj svijeta, a ništa drugačije nije bilo ni sa mladim Nickom kojem je teško pao odlazak u Vankuver.
– Bio sam udaljen od kuće prvi put u životu. Nisam mogao dolaziti kući. Sada kada sam u Kosenci to je dosta drugačije. Koristim dane pauze da posjetim svoju porodicu – kazao je mladi reprezentativac o svom odlasku u Vankuver.
Spomenuo je i kako je imao problema sa zdravljem te kako ga nisu ispoštovali, jer je trebao prvo igrati 6 mjeseci u drugom timu i preći onda u prvi, a kada je došlo vrijeme za to, oni su promijenili priču, što je dosta utjecalo i na njegovu psihu, ali on kaže kako ne bi to iskustvo mijenjao. Priča u Kosenci je dosta drugačija. Smatra da je došao u pravu ligu u kojoj može da napreduje i da postane bolji igrač.
U razgovoru smo došli i na temu klubova koje podržava.
– Bajern je moja ekipa što se i očekuje. Bh. ligu nisam imao priliku previše da pratim, ali Velež Mostar je ipak ekipa za koju bih izabrao da navijam, možda jer je i moj otac igrao za tu ekipu – rekao je kroz smijeh mladi fudbaler, elegantno izbjegnuvši škaljivo pitanje.
Mladi Nick je poslao i posebnu poruku svima u Bosni i Hercegovini.
– Uzbuđen sam i sretan što sam ovdje. Uvijek ću dati sve od sebe kada nosim ovaj dres. Nadam se da ću imati svijetlu budućnost u omiljenim bojama, onim od reprezentacije BiH – zaključio je Nick Salihamidžić.
Od nas preostaje samo da poželimo Nicku sreću i što brži debi, možda već i 28. marta i mnogo odličnih predstava u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, a šta znamo, možda i u klupskom dresu Bajerna ili nekog drugog velikana.