Donosimo priču majke koja je preživjela rak čak tri puta da bi tijekom kemoterapije rodila bebu:
„Jeste li ikada osjećali trenutak u životu kada pomislite da ne možete biti sretniji… U tom sam trenu u mom životu odjednom bačena u more tamnih i mračnih trenutaka.
Imala sam 15 godina kada sam se prvi put borila s demonom raka. Moje prve godine srednje škole bile su pune pregleda, izostanaka, kemoterapije i radijacije tijekom koje je sramežljiva tinejdžerka morala ležati bez majice na stolu pokraj muškaraca.
Bilo je to užasno, ali su mi nakon 6 mjeseci rekli da se rak povukao! Uvijek sam govorila da su tu bitku više vodili moji roditelji. Iako sam ju ja izdržala, njih su najviše oštetili teški trenutci i misli na moju smrtnost.
Život se nastavio, a ja sam završila srednju školu i fakultet. Bilo mi je drago što sam se uspjela riješiti svoje stigme kao djevojke s rakom.“
Majka nastavlja svoju priču. Sa 25 godina, 2006., udala se za muškarca svojih snova. Kada su kupili novi dom ona je počela razmišljati o djeci. Bojala se da joj je prošla kemoterapije umanjila mogućnost da ima djecu, no nakon samo mjesec dana ona je ostala trudna te je 2008. na svijet došao njezin sin.
Život je bio savršen – nije mislila da je u opasnosti
„Život je bio savršen. No, negdje u pozadini uma sam znala da moram paziti na zakašnjele posljedice mog prošlog raka. Čitala sam istraživanja i znala sam rizike. Jedno istraživanje je naglasilo da djeca koja prežive rak i prođu liječenje radijacijom na području prsa imaju veći rizik od raka dojke oko 15 godina nakon liječenja. Ja sam radijaciju prošla s 15 godina, a onda sam imala 30. No, nisam mislila da sam u opasnosti.“
Tada je vidjela da je jedna zvijezda dobila rak dojke. Zbog toga je odlučila biti još opreznija. Pregled je tada otkrio da nešto nije u redu te je morala na biopsiju. Biopsija nije otkrila ništa neobično no ova je majka odlučila ukloniti to područje, a tek joj je tada dijagnosticiran rak dojke.
„Obrijala sam glavu dok se moj maleni dječak igrao u svojoj sobi. Brojala sam tretmane kemoterapijom te sam ih bilježila fotografijama i objavama na društvenim mrežama. I ponovno mi je objavljeno da se rak povukao.“
Nakon ponovnih tretmana preporučen joj je lijek da spriječi ponovnu pojavu raka. Ona je znala da mora ostati živa zbog svoje obitelji te je patila pet godina uz lijek zbog kojeg se osjećala staro, imala je jake bolove te je neprestano bila u strahu od povratka raka.
„Nakon 5 godina moj je divni, suosjećajni onkolog rekao da sam učinila sve što sam mogla i više… i da sam mogla slobodno nastaviti sa svojim životom uključujući pokušaj da dobijem još jedno dijete ako me Bog blagoslovi s njim. Ponovno smo pokušali i iznenadili se što sam zatrudnjela tako brzo. Kada je medicinska sestra nazvala s rezultatima provjere kromosoma, jedva sam mogla govoriti kada sam saznala da ćemo imati djevojčicu. Molila sam se i molila za malu najbolju prijateljicu koju mogu voditi na pedikure i uređivati joj kosu.“