Tabuti s posmrtnim ostacima žrtava genocida, koje će 11. jula naći smiraj u dolini bijelih nišana u Potočarima jutros su iz JKP “Gradska groblja” Visoko, kao i prethodnih godina, ispraćeni na put ka Potočarima te nakon Ilijaša zaustavili se u Vogošći.
Tabuti s posmrtnim ostacima žrtava genocida, koje će 11. jula naći smiraj u dolini bijelih nišana u Potočarima jutros su iz JKP “Gradska groblja” Visoko, kao i prethodnih godina, ispraćeni na put ka Potočarima te nakon Ilijaša zaustavili se u Vogošći.
Stara majka, sa izboranim licem i umornim koracima, koračala je prema najtužnijoj koloni koja je prošla tim gradom. Na kamionu su se nalazili tabuti s posmrtnim ostacima nevinih žrtava genocida, koje će 11. jula naći smiraj u dolini bijelih nišana u Potočarima.
Njene oči bile su ispunjene boli, tuga se ogledala u svakom njenom pokretu. Svoje slabe ruke digla je i tiho izgovarala stihove fatihe. Njen pogled je bio duboko usmjeren ka kamionu, kao da je željela dotaknuti svako tijelo, svaku dušu koja je stradala u tom strašnom zločinu.
Stara majka, nosilac kolektivne tuge, svjedok je najmračnijeg poglavlja naše zajedničke historije.
Njena prisutnost bila je poput tihe molitve koja se uzdizala iznutra, nadmašujući riječi i izgovorene rečenice. U tom trenutku, sve što je ostalo bilo je duboko poštovanje i duboko saučešće prema njenom bolu.
Taj prizor je podsjetnik na snagu ljudskog duha, na izdržljivost i hrabrost. U njenoj tuzi, ali i u njenoj molitvi, nalazimo inspiraciju da se borimo za istinu.
Neka svijet zauvijek zapamti prizor te stare majke koja je učila fatihu najtužnijoj koloni. Neka njena bol i patnja budu podsjetnik na potrebu za pravdom i ljubavlju među svim ljudima.