Edin Adilović je čovjek sa sela koji preživljava tako što gaji stoku i obrađuje zemlju. Edin je ona vrsta prostodušnog seljaka kojeg neupućen – žale, ali tu ništa za žaljenje nema.
Ovaj čovjek živi slobodnije nego 99 posto ljudi u urbanijim sredinama. On po selu i planini, ali i po gradu ide samo na konju. Gaji životinje, obrađuje zemlju i ponosi se sa svojih sedmoro djece.
“Žena me ostavila samog sa njima. Meni su djeca pripala i ja sam moralni pobjednik,” kaže Edin koji na čitav događaj gleda pozitivno, kao što to i rade pravi prostodušni ljudi sa sela.
“Prodaš jare i eto ti para, opremiš djecu za školu, uvek ima nafake. Bog daje, a ljudi ne vjeruju. Koga je Bog dao, dao je i nafaku uz njega, ali uz nafaku treba se i poskočit.”
O tome kako to da se oženio odmah nakon što ga je ostavila žena?
“Ima momaka sabrao 45 godina i razmišlja da li da se oženi ili ne? Nema ništa bolje od žene. Ono malo stvari što imaš da ti je oprano, skuhano, sređeno… Da me ostavi ova druga žena, sutra bih našao novu. Ja bih kuću bez žene odmah srušio, poravnio i napravio ledinu.
Kada me ostavila bivša žena, ostao sam sam sa djecom. Ja sam tu novu ženu našao preko prijatelja, poručio joj da dođe, ona je malo starija od mene, došla žena i ponaša se bolje nego prava majka mojoj djeci. Da mi je ko pričao da maćeha može biti bolja od majke, ne bih mu vjerovao.
Kad se naoblači, Bog uvijek pošalje sunce. Uvijek se razvedri,” kaže Edin.