Na Međunarodni praznik rada, u Tuzli je održan prvomajski protest u organizaciji Sindikata solidarnosti Tuzlanskog kantona, koji je, nažalost, okupio svega 16 građana. Skup je održan ispred spaljene zgrade SodaSo, simbola građanske pobune iz 2014. godine, što je mjesto koje i dalje odjekuje simbolikom prošlih demonstracija.
Predsjednik Sindikata solidarnosti TK, Sakib Kopić, izrazio je svoje razočaranje malim odzivom, ali je naglasio da se protesti održavaju za bolji život svih građana, uključujući i one koji su ovaj dan odlučili provesti uz roštilj i piće na izletištima. Kopić je kritikovao političku elitu i nedostatak prave solidarnosti među radnicima, ukazujući na ironiju da se Prvi maj, koji bi trebao biti simbol radničkih prava, pretvorio u praznik za one “koji žive na narodnoj grbači”.
Protest je također bio prilika za podsjećanje na razočaravajuće posljedice masovnih demonstracija iz 2014. godine, kada je inicijalna borba za radnička prava brzo zamijenjena političkim manevrima i korupcijom. Kopić je spomenuo da su mnogi aktivisti iz tih dana prešli u politiku, često zaboravljajući na radničku borbu koja ih je prvotno definisala.
Enes Tanović, jedan od sindikalista koji je bio aktivan tijekom demonstracija 2014. godine, prisustvovao je protestu, naglašavajući svoju odlučnost da se nastavi borba za prava radnika, bez obzira na broj onih koji se odazovu. Tanović je izrazio razočaranje zbog apatije građana i penzionera, ističući da mnogi radnici sada traže bolje uslove u inostranstvu, dok oni koji su ostali ne mogu živjeti od svojih penzija.
Na skupu je bila prisutna i Naila Bijelić, bivša radnica fabrike obuće, koja godinama vodi borbu za priznavanje svog radnog staža. Bijelić je emotivno govorila o gubitku radničkih prava od devedesetih godina do danas, opisujući radnika kao “roba” u vlastitoj zemlji.
Iako malobrojni, učesnici protesta su podijelili prigodan obrok, simbolizirajući zajedništvo i otpornost onih koji i dalje vjeruju u značaj radničke borbe i potrebu za društvenom promjenom. Ovaj skup, iako skroman po broju, poslao je snažnu poruku o neophodnosti kontinuirane borbe za pravdu i dostojanstvo radničke klase.