Ratko Mladić i ostali ratni zločinci “postaju i zvanično heroji u obrazovnom sistemu RS”

Republički pedagoški zavod Republike Srpske promijenio je nastavni plan i program za predmet historije za deveti razred osnovnih škola na području ovog bosanskohercegovačkog entiteta.

Novinar i književnik Aleksandar Bursać istakao je da je već prije nekoliko godina minimizirano izučavanje opće historije u kontekstu općeg znanja i kulture, a na uštrb nacionalne historije. Međutim, smatra da se ovim potezom otišlo korak dalje.

Dakle, shodno objavljenim fotografijama ovog nastavnog plana i programa učenici historije devetog razreda će učiti o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, ali ne kao o ratnim zločincima već kao o komandantima i ratnim herojima.

Osim toga, uvedena je i nova tema pod nazivom: “Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat” i ona će se izučavati 10 nastavnih časova što će trajati zapravo pet sedmica.

U lijevoj koloni nalaze se “ishodi znanja” tj. šta treba učenici da znaju. U srednjoj koloni nalaze se nastavne jedinice i pojmovi koji se moraju obraditi, a u desnoj koloni – korelacija sa drugim nastavnim predmetima.

Jedan od pojmova koji je uveden je i “nesretni dječak Spomenko Gostić”, dijete bez skrbi koje je bilo otjerano u rat i smrt.

Dodan je i pojam Andrićgrad, a kojeg Bursać naziva “Disneylandom srpskog nacionalizma i mjestom pranja novca”.

Dakle, u obrazovnom sistemu RS mladi će učiti da je u Bosni i Hercegovini bio “odbrambeno-otadžbinski rat”, a ne rat u BiH u kojem je stradao veliki broj građana, a najviše bošnjačkog i hrvatskog, odnosno, nesrpskog stanovništva.

Samoproglašena “Republika srpskog naroda u BiH”, predvođena Radovanom Karadžićem, uz podršku režima Slobodana Miloševića u Srbiji i Jugoslovenske narodne armije (JNA), pokrenula je rat koji je trajao od aprila 1992. do kraja 1995. godine. Njihova kampanja u Bosni i Hercegovini se oslanjala na politiku i taktiku “etničkog čišćenja” silom zaposjednute teritorije od bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u cilju stvaranja ‘Velike Srbije’.

U aprilu 1992. godine jedinice JNA počele su granatirati glavni grad Bosne i Hercegovine, a ubrzo su im se pridružile i paravojne formacije lojalne Radovanu Karadžiću.

Vojska Republike Srpske (VRS) je nastavila napredovanje tokom 1992. godine, vršeći posebno razaranje po istočnoj Bosni.

Pred kraj rata, tačnije, u julu 1995. godine desilo se jedno od najvećih stradanja gdje je, također, na području istočne Bosne – u Srebrenici, počinjen genocid.

Grad Srebrenica u istočnoj Bosni bio je enklava pod kontrolom bosanskih Muslimana, odnosno Armije Republike BiH (ABiH).

Genocid se sastojao od masovnih, planski provedenih ubistava zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka između 12 i 77 godina. Desio se u regionu Srebrenice, a izvršile su ga Vojska Republike Srpske pod komandom generala Ratka Mladića, te paravojna formacija “Škorpioni”, zajedno s nekoliko stotina grčkih i ruskih volontera.

Događaj se smatra jednim od najvećih masakara u Evropi od Drugog svjetskog rata, u kojem je ubijeno preko 8.000 ljudi.

Ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić su osuđeni na doživotnu kaznu zatvora.