Nostalgija za domovinom često nas sustigne u najneočekivanijim trenucima, a upravo takav trenutak podijelio je vozač Jasmin. Njegova priča nas vraća na dane kada je porodica bila na okupu, za sofrom, uz miris domaće pite.
“Nakon što sam se javio rođaku, da dolazim u Minhen, odlučio je da me obiđe…” – započinje priču Jasmin, na Facebook stranici Teretnjaci, “Eto ti njega kroz mrak, nosi tepsiju pite, pod krpom. Miriše parking, zeljanicom, na sve strane se miris osjeti. Sjećanje mi vrati u vrijeme kada smo svi za sofrom u mahali jeli. Sad se ovako, ponekad, vidimo u svijetu. Svako je na svoju stranu otišao… i svom se jadu zabavio.”
Jasminove riječi podsjećaju nas na ono što je za mnoge u dijaspori neprocjenjivo – povezanost sa zavičajem, s tradicijom i ljudima. Zeljanica nije samo pita, to je simbol ljubavi, sjećanja i djetinjstva.
“Samo je ona ostala ista, miris, slast, želja… njome smo podizani jedni uz druge,” dodaje Jasmin. “Ovo nema cijenu. Ne može se platiti… jer nek’ smo vazda puni Bosne, a i Bosna puna nas!”
Njegova priča nas vraća u dane kada su zajednički obroci u mahalama imali poseban značaj. Kašike koje se čuju do vrha mahale, smijeh, priče, ljubav – sve to čini dio nas. Danas, kada su mnogi razasuti po svijetu, takvi trenuci postaju još dragocjeniji.
