Iako su optuženi za teške ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini, devet bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) i dalje živi slobodno u Srbiji i drugim državama, budući da Srbija odbija da ih izruči ili im sama sudi.
Jedan od njih je Mirko Vrućinić, protiv kojeg je Sud BiH potvrdio optužnicu 2015. godine. Tereti se za učešće u progonu Bošnjaka i Hrvata u Sanskom Mostu i selu Briševo, općina Prijedor, dok je obavljao funkciju načelnika SJB Sanski Most. Iako je suđenje trajalo godinama, Vrućinić se 2020. godine, pred završne riječi odbrane, dao u bijeg u Srbiju, gdje je ubrzo dobio državljanstvo. Zbog zakona u BiH, suđenje u odsustvu nije moguće, čime je pravda ostala nedostižna.
Obrad Ožegović je u bjekstvu od 2012. godine, a Kantonalni sud u Bihaću ga traži zbog ratnog zločina protiv civila u općini Bosanski Petrovac. Prema presudi protiv Slavka Stričevića, Ožegović je učestvovao u mučenju i ubistvu zarobljenih pripadnika Teritorijalne odbrane BiH.
Trojica optuženih su povezani sa zločinima u Zvorniku i Bihaću. Radomir Škiljević, koji je u bjekstvu još od 2006. godine, optužen je za mučenje zatvorenika u logoru DP „Novi izvor“ u Zvorniku, dok su njegovi suoptuženici ranije osuđeni pred Kantonalnim sudom u Tuzli. Škiljević se, prema dostupnim informacijama, krije u Crnoj Gori.
Za zločine u Ključu optuženi su Zoran Adamović, Saša Dunović, Ratko Samac i Slobodan Ris. Adamović, koji živi u Srbiji, optužen je za ubistvo četiri civila u ljeto 1992. godine. Dunovića optužnica tereti za progon i ubistva Hrvata i Bošnjaka u Ključu. Ris je tražen putem potjernice Kantonalnog suda u Bihaću, dok se Samac, optužen za ubistvo troje civila u maju 1993., sklonio u Rusiju, gdje mu je Vladimir Putin početkom 2024. odobrio državljanstvo.
Unatoč potjernicama i optužnicama, Srbija uporno odbija izručiti optužene BiH, a u većini slučajeva nije pokrenula ni postupke protiv njih pred vlastitim sudovima. Na taj način, pravda za žrtve ratnih zločina u BiH ostaje nedostižna.