Četvorica mladića iz Bosanske Krupe – 38-godišnji Ejdo Rekić, 40-godišnji Husein Sivić, 26-godišnji Ćerim Balikić i 25-godišnji Redžo Delalić – stradali su u jednoj od najpoznatijih pomorskih tragedija u historiji, potonuću prekookeanskog broda Titanika, u noći između 14. i 15. aprila 1912. godine.
Njihovo konačno odredište trebao je biti gradić Harrisburg u američkoj saveznoj državi Pennsylvania, gdje je već tada postojala značajna zajednica iseljenika iz Bosanske krajine. Mladi Krupljani, puni nade za boljim životom u Americi, ukrcali su se na Titanic 10. aprila 1912. godine u Southamptonu.
Samo nekoliko dana kasnije, u noći 14. na 15. april, Titanic je pri brzini od 22 čvora udario u ledeni brijeg. Do sudara je došlo u 23:40 sati, a brod se prelomio i potpuno potonuo u 2:20 sati ujutro.
Od ukupno 2.227 putnika i članova posade, samo 706 osoba je preživjelo. Tijela mnogih stradalih nikada nisu pronađena, uključujući i četvoricu Krupljana, čiji su snovi o novom životu ostali zauvijek potopljeni u hladnim dubinama sjevernog Atlantika.
Među nastradalima na Titaniku bilo je i 21 putnik iz Hrvatske, većinom iz Like. Od njih je samo dvoje preživjelo – obojica putnici treće klase. Tragedija je odnijela i živote 19 ljudi srpskog porijekla.
Na 100. godišnjicu potonuća broda koji je trebao biti simbol tehnološkog napretka i luksuza, u Bosanskoj Krupi je podignuta spomen-ploča u čast nastradalim sugrađanima. Spomenik je postavio praunuk Ejde Rekića, Nijaz Tatarević, želeći da se sačuva uspomena na njihovu žrtvu i put koji nikada nisu stigli završiti.
Ova tužna priča ostaje trajni podsjetnik na hiljade sudbina koje su završile u jednoj od najvećih pomorskih tragedija u historiji čovječanstva.