U centru Srebrenika, pred očima prolaznika i usred bijela dana, psi lutalice napali su našu sugrađanku, mladu folklorašicu Lejlu. Na svu sreću, prošla je bez težih posljedica, ali strah, šok i trauma koje je doživjela ne mogu se tako lako izbrisati. Postavlja se pitanje – šta se još treba dogoditi da bi nadležni konačno počeli rješavati ovaj višegodišnji problem?
Ovo nije izolovan slučaj. Godinama svjedočimo sve učestalijim napadima pasa lutalica na građane, uništavanju stoke, peradi, pa čak i cijelih stada ovaca u okolnim selima. Sve to prolazi bez odgovornosti, bez nadoknade štete, bez ikakve konkretne reakcije. A sada su, nažalost, na red došla i djeca.
Ljudi su s pravom ogorčeni. Gubitak sigurnosti na ulicama nije nešto s čim se smijemo pomiriti. Zabrinutost je opravdana, ali i bijes – jer je država zakazala.
Ako volite pse – udomite ih. Ne hranite ih po ulicama, nego kod kuće. Psi ne pripadaju ulici, ali ni djeca ne smiju strahovati da izađu iz kuće.
Vrijeme je za djela. Građani Srebrenika imaju pravo na sigurnost! Vrijeme je da se prestane samo pričati i da se konačno djeluje. Niko ne smije biti žrtva nečijeg nemara – ni ljudi, ni životinje.