Za Adelu Mašić (23) iz Bosanske Krupe, granice su samo iscrtane na karti. Njen obrazovni put započeo je 2019. godine, kada je primljena u United World College (UWC) u Mostaru, međunarodnu srednju školu koja okuplja mlade iz cijelog svijeta s ciljem da kroz zajednički život i učenje promoviše dijalog, razumijevanje i društvenu odgovornost. Njen san od malih nogu je bio da studira u SAD, a UWC joj je otvorio ta vrata.
– Zahvaljujući Davis stipendiji za učenike iz UWC škole, dobila sam punu stipendiju i upisala Lewis & Clark College u Portlandu, Oregon. Taj fakultet me privukao zbog prirode, ali i zbog studijskog programa koji je nudio ono što me zaista zanimalo: razvojnu ekonomiju i ekonomiju globalnog zdravlja – započinje svoju priču Mašić za „Avaz“.
S obzirom na to da je željela naučiti kako zemlje u razvoju mogu napredovati mijenjajući život običnih ljudi, kroz praksu i stvarne priče, odlučila je da provede jedan semestar na Tajlandu u okviru Lewis & Clark programa koji ih je vodio direktno u sela i domaćinstva. Tamo je živjela s lokalnim porodicama, brala rižu, učila jezik i upijala kulturu iznutra.
– Tajlandski sam učila četiri mjeseca, meni vjerovatno najteži jezik dosad, a paralelno sam radila etnografsko istraživanje kroz razgovore s lokalnim ljudima i život u zajednici. Htjela sam razumjeti kako se Tajland razvija, šta je to što privlači turiste iz cijelog svijeta, ali i kako se zbog toga mijenjaju ljudi i običaji koji su dugo bili temelj njihove kulture – opisala je Mašić.
Prije samo sedmicu diplomirala je na spomenutom fakultetu iz ekonomije s fokusom na razvojnu ekonomiju i pitanja globalne nejednakosti. Istražila je u sklopu diplomskog rada kako obrazovanje i zaposlenje utječu na pregovaračku moć žena unutar domaćinstava, konkretno u kontekstu Indonezije.
– Ovu prilike ne bih imala bez podrške i upravo zato osjećam veliku odgovornost da to znanje i iskustvo usmjerim prema nečemu što ima smisla i može doprinijeti zajednicama koje su često zapostavljene. Prije par mjeseci sam odabrana za praksu u prestižnoj neprofitnoj organizaciji Human Rights Foundation u Empire State Building, što je za mene ogroman korak i još mi djeluje pomalo nestvarno. Zahvalna sam što ću svoje znanje moći primijeniti upravo tamo, na projektima koji se bave ekonomskim slobodama i pristupom osnovnim pravima u kontekstima gdje su ta prava najviše ugrožena – objasnila je.
Dodaje da će ovo ljeto biti prvo da neće moći doći kući, zbog posla i novih obaveza. Međutim, za vrijeme zimskog raspusta, uspjela je provesti vrijeme s najbližima u Krupi.
– Imati podršku svojih, bez obzira gdje se nalaziš, za mene znači mnogo. Nije jednostavno biti daleko od jezika, običaja, ljudi, a posebno od mjesta uz koja si odrastao. Najviše mi nedostaje Una, posebno ljeti. Odrasla sam uz tu rijeku i gdje god da idem, ona ostaje dio mene. Bez obzira gdje me put odvede, BiH će uvijek biti moj dom. Ponosna sam na naše ljude, a posebno na omladinu. Sve češće srećem sjajne, obrazovane i kreativne mlade iz naše zemlje koji postižu velike stvari širom svijeta – kazala je Mašić.
Smatra da BiH ima ogroman potencijal koji često nije prepoznat.
– Moj dalji put zasad nije sasvim jasan, ali ako ikad budem imala priliku da se vratim i doprinesem, bilo kroz konkretan rad, projekte, mentorstvo ili resurse, to ću rado učiniti. Ja iskreno vjerujem da znanje ne vrijedi puno ako ga ne dijeliš. Ima i nas koji bismo rado podijelili šta znamo i pomogli koliko možemo svima koji odluče da idu dalje. Niko ne treba da ide tim putem sam – zaključila je Mašić.
– Znam da sve to nekad može djelovati daleko i nepristupačno. Nije jednostavno krenuti u nešto novo, pogotovo kada imaš osjećaj da si sam u tome. Ali istina je da uvijek ima ljudi koji žele pomoći, samo treba pitati. Iz vlastitog iskustva znam da kad jednom to uradite, često se desi više nego što ste očekivali. Naša omladina je pametna, snalažljiva. Imamo pravo tražiti više, i važno je da nastavimo težiti ka boljim prilikama – za sebe i zajednice iz kojih dolazimo – poručila je Mašić.
Šta će biti u budućnosti, ne znam, ali radoznala sam i otvorena za ono što me dalje čeka