Na današnji dan, 31. maja 1992. godine, izdata je naredba da Bošnjaci i Hrvati svoje kuće obilježe bijelim čaršafima i da na ulici imaju bijele trake oko ruke. Ubijeno je 3.176 mještana Prijedora nesrpske nacionalnosti, od čega 102 djece.
Za Fikreta Bačića, predsjednika Udruženja roditelja ubijene djece Prijedora, svaki 31. maj nosi posebnu težinu.
Vraćaju nam se slike iz tih dana. Bolna je i sama pomisao na njih, pogotovo nama koji smo doživjeli ubistva najmilijih. Nastojimo da pokažemo da smo tu i da se sjećamo žrtava i da gradimo spomenike – kazao je tokom gostovanja u emisiji ‘7PLUS’.
Fikretu je ubijena kompletna porodica. Zločinci nisu poštedjeli ni njegovu djecu. Imali su samo 6 i 12 godina kada su mučki ubijeni.
Kćerka i sin su strijeljani. Izvedeno je 32 člana moje uže porodice, supruga, majka, snahe, njihova djeca. Preživjelo je samo troje djece. Nastavili smo život u Prijedoru, ali nismo dobrodošli. I dalje smo diskriminisani. Želimo da gradimo neku novu budućnost. U tom nailazimo na prepreke i osporavanja – kazao je.
Nažalost, pokušaj iskrivljivanja činjenica o monstruoznim zločinima u Prijedoru, čini se, više je nego praksa. Na ovo je upozorila i Mersiha Jaskić, magistrica sigurnosti, upravljanja sukobima i rodnih studija.
Moraju se podnositi krivične prijave protiv onih koji to rade. Svako od nas ima ulogu u društvu i ovim procesima sjećanja. Aktivisti u Prijedoru cijele godine rade na sjećanju i suočavanju s prošlošću. Svako od nas ima obavezu da bar jedan dan u godini nosi bijelu traku iz solidarnosti i i obraća pažnju sta se dešava u Prijedoru – mišljenja je Jaskić.