Građani, suočeni s ekstremno visokim cijenama, s pravom se pitaju zašto domaće jabuke koštaju i do četiri marke, trešnje čak 20 KM, a borovnice u nekim tržnim centrima vrtoglavih 50 KM po kilogramu.
Odgovor leži u kombinaciji nesistemskog pristupa poljoprivredi, klimatskih promjena i gotovo neograničene dominacije uvoznog lobija.
Voćari, poput Mladena Marjanovića iz Prijedora, jasno upozoravaju da su ovogodišnji prinosi drastično smanjeni – posljedica mraza, grada i prekomjernih proljećnih padavina.
No, ono što je dodatno porazno jeste činjenica da su domaći proizvođači i u “normalnim” sezonama bili na ivici opstanka zbog niskih otkupnih cijena i slabih podsticaja.
Naše prodajne cijene su bile niske godinama, što je dovelo do gašenja proizvodnje”, kaže Marjanović za Nezavisne novine.
Ovaj začarani krug, u kojem voćari ne mogu opstati, a potrošači ne mogu kupiti, stvara savršeno tržište – ali ne za građane i proizvođače, već za uvoznike i trgovačke lance.
Dragoja Dojčinović iz Udruženja voćara RS otvoreno ističe da cijene diktira uvozni lobi. Domaći proizvođači breskve prodaju za 2,50 KM, ali one potrošače na kraju koštaju i do 7 KM.
Ovakva marža ne samo da je moralno upitna, već i pokazuje potpuni raskorak između proizvođačke i tržišne vrijednosti – i to u sistemu koji ne štiti ni jednog ni drugog.
Umjesto da sistemski podržimo domaću proizvodnju, RS otvara vrata masovnom uvozu, često i iz zemalja koje svoje poljoprivrednike obilato subvencionišu.
U tom nesrazmjeru, naši poljoprivrednici gube bitku prije nego što je započnu.
Murisa Marić iz Udruženja “Don” iz Prijedora za Nezavisne tačno pogađa srž problema: voće je postalo dostupno samo bogatima. Dok proizvođači bacaju neotkupljene plodove, trgovine i tržni centri pune se skupim, uvoznim voćem.
A sve to se, kako kaže, “pravda” međunarodnim trgovinskim ugovorima, koje očito niko ne koristi u interesu domaće proizvodnje ni krajnjih potrošača.
Potrošač se, suočen sa stagnacijom plata i rastom cijena, jednostavno odriče voća – ne zato što to želi, već zato što mora. I dok se nekad smatralo da je zdrava ishrana stvar izbora, danas je jasno da je to stvar imovinskog statusa.
Visoke cijene voća nisu puka posljedica lošeg vremena. One su rezultat godina nemara, slabe zaštite domaće proizvodnje, loše trgovinske politike i neuređenog tržišta.
Ako se hitno ne uvedu mjere koje će zaštititi domaće voćare, ograničiti marže u trgovini i subvencionisati ključne sektore, doći ćemo do tačke gdje ćemo u potpunosti izgubiti domaću proizvodnju voća.