Dok građani Bosne i Hercegovine svakodnevno osjete udar inflacije na sopstvenom džepu, u restoranu Parlamentarne skupštine BiH vrijeme kao da je stalo – barem kada su u pitanju cijene hrane i pića. Kafa za 0,80 KM, kompletan obrok za svega 8 KM, teleće pečenje za 5,5 KM – brojke koje danas zvuče kao iz neke prošle decenije. I to s razlogom. Cjenovnik iz 2015. godine, na prijedlog Službe za zajedničke poslove, nikada nije ažuriran, iako su preporuke revizije i upute Ministarstva finansija to jasno tražile.
I dok su redovi ispred javnih kuhinja sve duži, a prosječna porodica pažljivo važe svaku marku potrošenu na osnovne namirnice, politička elita se svakodnevno hrani po najpovoljnijim cijenama u državi. Štaviše, vrlo vjerovatno i u cijeloj Evropi. Kako to da institucija u kojoj su zaposlenici među najplaćenijima u državi i dalje subvencionira njihove obroke iz budžeta koji pune svi građani?
Prema izvještaju revizije, i pored višegodišnjih preporuka, Služba za zajedničke poslove još uvijek nije donijela novi cjenovnik niti normative. Razlike između nabavnih i prodajnih cijena postaju sve manje, a neuključivanje realnih troškova pripreme hrane dodatno opterećuje već narušenu transparentnost trošenja javnog novca.
Ni imenovanje komisija početkom 2025. godine za izradu novih normativa nije urodilo plodom. Revizori su utvrdili da te komisije nemaju definisane rokove završetka aktivnosti – što u praksi znači: ništa se neće promijeniti dok javnost ne izvrši ozbiljan pritisak.
Borci za zaštitu potrošača s pravom ističu sramotnu neusklađenost cijena sa stvarnim troškovima života. Ako znamo da obrok u prosječnom ugostiteljskom objektu danas košta najmanje tri puta više, onda je očigledno da je ovdje riječ o privilegiji koja nema opravdanje. Posebno ako uzmemo u obzir visinu plata onih koji uživaju ove “socijalne” cijene.
Ovaj restoran nije samo simbol nepravde u društvu – on je dokaz potpunog otuđenja vlasti od stvarnosti običnog čovjeka. Dok građani svakodnevno biraju između hrane, lijekova i režija, njihovi predstavnici ručaju za marku. I još ih ni to ne zanima da promijene.
Vrijeme je da se javnost zapita – ne koliko košta kafa u Parlamentu, nego zašto oni koji bi trebali služiti narodu uživaju benefite koje narod odavno više ne može ni sanjati.