Majka iz Tuzlanskog kantona Jasna Kulić iz Gračanice, odlučila je javno progovoriti o svojoj višemjesečnoj borbi za dijete, tvrdeći da je suočena sa zidom šutnje i ignorisanjem institucija koje bi je trebale štititi.
Njena priča otvara bolnu temu o neefikasnosti sistema kada je riječ o zaštiti djece i prava majki – piše Crna-Hronika.
“Da ću se boriti za svoje dijete – to nisam znala, ali evo već godinu i pet mjeseci ne odustajem. Tražila sam pomoć i pravdu na svim vratima. Rekli su mi: država će te zaštititi, nemoj svoju bol i nasilje kriti. Ali umjesto zaštite naišla sam na zid. U njima sam tražila spas, a nikada nisu htjeli čuti majčin glas”, kaže majka kroz suze.
Navodi da je u više navrata tražila pomoć od institucija, ali da su njene molbe završavale u ladicama, bez odgovora i konkretnih poteza. “Omaložavali su me, kao da nisam majka. Uvijek trema kad idem po pomoć, a tamo gdje sam tražila ljudskost – nje nije bilo”, dodaje.
Posebno ističe razočaranje u rad Tužilaštva TK i Centra za socijalni rad, tvrdeći da još uvijek nije privedena osoba koju tereti za otmicu djeteta. Uz to, navodi i odluku kojom joj je dozvoljeno da svoje dijete viđa svega 52 sata mjesečno.
“Kažu da nisi sama. A istina je da si sama – usamljenija nego ikad. Godinu i pet mjeseci traje ‘hitan postupak’, a pravde nigdje. To nije zaštita, to je poniženje”, poručuje ogorčena majka.
Na kraju svoje ispovijesti, ova majka uputila je poruku i drugim ženama koje prolaze sličnu bol:
“Mom Hamdiji, i svim majkama koje večeras neće poljubiti svoju djecu za laku noć, poručujem da borba nije gotova. Sistem nas je odvojio od naše djece, ali ja ne odustajem. Uskoro ću izaći i sa imenima i prezimenima onih koji su učestvovali u ovom zločinu.”
Njene riječi odjekuju kao apel, ali i optužba na račun sistema koji bi trebao štititi najranjivije, a koji, prema njenom svjedočenju, ostavlja majke i djecu same u najtežim životnim trenucima.